Opraštanje

Opraštanje nam omogućuje da spoznamo što mi uistinu jesmo. Napokon možemo iskusiti svoju bit kao ljubav.

Sada znamo - temelj za tu spoznaju su znanstvena istraživanja, da zbog neopraštanja - odnosno prepuštanja ljutnji, strahu i boli - na naše tijelo i zdravlje vršimo negativni utjecaj koji se može izmjeriti. Ljutnja, strah i bol stvaraju napetost koja utjeće na fiziološke sustave o kojima ovisi naše zdravlje.Ti osjećaji djeluju na protok krvi u našem tijelu, djeluju na uspješnost našeg sustava imuniteta. Izazivaju napetost u srcu, mozgu i doslovno u svakom organu tijela.

Mi smo odgovorni za vlastitu sreću.
Opraštanje znači - svjetlost Božju vidjeti u svakom čovjeku, bez obzira na njegovo ponašanje.
Najsretniji brakovi izgrađeni su na temelju opraštanja. Zamislite i prihvatite kao istinu da je sreća naše prirodno stanje. Kad promatramo život na taj način uviđamo da su ljubav i sreća nerazdvojive. A opraštanje nas ući da je, bez obzira na okolnosti koje utjeću na naš život, moguće izabrati ljubav umjesto straha i spokojstvo umjesto sukoba.

Zašto nam je toliko teško uvidjeti da naša potraga za zlatom na kraju duge samo prikriva činjenicu da smo mi i duga i zlato, kaže dr. Gerald G. Yampolski.

Lako je uvidjeti zašto ego sreću, ljubav i spokojstvo uma doživljava kao svoje neprijatelje, jer kad mi živimo u takvim stanjima, tada doživljavamo svoju duhovnu suštinu. Oprostiti je lako kad svijet gledamo očima ljubavi. Možemo prigrliti svoju istinsku duhovnu suštinu i istoga trenutka otkriti da je to izvor ljubavi, spokojstva i sreće.Taj izvor nikada nije udaljeniji od jednog otkucaja srca i uvijek ga možemo potražiti i naći.
Opraštanju se može naučiti svaki čovjek, u bllo kojoj dobi, bez obzira na njegov dotadašnij sustav vjerovanja, na prošlost koju je proživio i na to u kako se do tada ponašao prema ljudima oko sebe.

Uzor za opraštanje

Prije nekoliko godina, kaže dr. Gerald G. Yampolsky, moja supruga i ja upoznali smo izuzetnu ženu - Andrey de Norbeck- S njom smo se zbližili putem vrlo neobičnog telefonskog poziva kojeg nam je uputila jedna osoba iz Švicarske, koja nam je rekla da žena koja ondje živi ima sliku koju nam želi pokloniti. Ta žena je tada imala devedeset tri godine i bila je sasvim zdrava. Iako je večinu svog bogatstva razdjelila filantropskim organizacijama, još je posjedovala jednu materijalnu vrijednost koju je željela pokloniti prije nego što umre. Radilo se o sici Isusa iz trinajestog stoljeća.....
Saznali smo da je nakon smrti supruga, nekoliko godina prije, Andreya postala ogoršena i mušićava starica. S njom je bilo teško živjeti, Često je izazivala i voljela se svađati. Kad je imala osamdeset pet godina prijateljica joj je dala primjerak knjige: Ljubav je otpuštanje straha.
Andreya je svakodnevno čitala knjigu. Uskoro je počela opraštati svim ljudima koji su je povrijedili u životu. Oprostila je i sama sebi za ponašanje za koje je znala da je uzrokovalo patnju i u kojem nije bilo ljubavi. Njezin se život na čudesan način promijenio. Više nije bila svojeglava niti bijesna na cijeli svijet, nego je postala bezbrižnija i radosnija nego što je ikad bila u životu. Da bi proslavila i obilježila svoju preobrazbu, promjenila je ime u Sretna.
Sa Sretnom smo u njezinom domu u Ženevi proveli tri prekrasna dana. Moram reči da je u svim vidovima svog života živjela dostojno svoga novog imena. Bila je jedna od najsretnijih i najspokojnijih osoba koju sam ikada upoznao, i jedna s ponajviše ljubavi u sebi. Kad smo Sretnu zapitali što je to uèinila da bi izazvala sve te pozitivne promjene u svom životu, ona je odgovorila: O, pa samo sam se odrekla svih svojih prosudbi.

Ne oprostiti znači odlučiti se za patnju.
Opraštanje je najmoćniji od svih iscjelitelja.
Naši bi odnosi bili smireniji kad bismo prestali govoriti drugima kako trebaju živjeti i umjesto toga počeli pružati ljubav i opraštanje.

Opraštanje je spremnost da se više ne pati, da se iscijele i srce i duša, to je odabir da više u mržnji i ljutnji ne nalazimo nikakve vrijednosti. A to je ujedno i otpuštanje želje za ranjavanjem drugih ili samih sebe zbog nečega što pripada prošlosti. Oprostiti znaèi osjetiti suosjećaj, blagost, nježnost i brižnost koji uvijek postoje u našem srcu, bez obzira kako nam u tom trenutku svijet izgledao. Opraštanje nas vodi u novi svijet bezuvjetne ljubavi. opraštanje nas može osloboditi iz zatvora straha i bijesa u koji smo mi sami zatvorili svoj um. Oslobađa nas potrebe i nadanja da ćemo promijeniti prošlost. Kad oprostimo naše su povrede iz prošlih tegoba očišćene i zacijeljene. Iznenada doživljavamo stvarnost božje ljubavi.

Opraštanje nudi sve što želim.

Što biste mogli poželjeti, a što vam opraštanje ne bi moglo pružiti? Želite li spokojstvo? Opraštanje vam to daje. Želite li sreću, smireni um, sigurnost cilja u vlastitom životu i osjećaj vrijednosti i ljepotu koja nadrasta svijet? Želite li brižnost i sigurnost, toplinu čiste zaštite? Želite li tišinu koju ništa ne može uznemiriti, blagost koja nikada ne može povrijediti?
Opraštanje vam nudi sve to i još više. Blista u vašim očima kad se probudite i u vama izaziva radost kojom dočekujete novi dan.
Mnogi od nas ne bi pristali uzeti lijek za kojeg znamo da ima štetne popratne učinke, a kad se radi o mislima u našoj glavi, nismo baš pretjerano izbirljivi - niti smo svjesni otrovnog učinka kojeg te misli ostavljaju na našem tijelu.
Pogledajte slijedeći popis samo nekih fizičkih problema koji mogu biti povezani s nepomirljivim umom koje ne prihvaća opraštanje.
Glavobolje, bolovi u leđima, bolovi u želucu, depresija, nedostatak energije, tjeskoba, razdražljivost, napetost, nesanica, nemir, neutemeljeni strah. Samo bi rijetki među nama uzimali lijekove za koje znaju da bi nam mogli tako štetiti. Koji je najbolji lijek za iscjeljivanje misli koje uzrokuju ovaj dugački popis simptoma. Opraštanje. Opraštanje je čudesan iscjelitelj, sposoban otkloniti sve ove simptome.

Opraštanje drugima prvi je korak prema opraštanju sebi.
Opraštanje nas oslobađa bolne prošlosti.
Opraštate ili u potpunosti ili uopće niste oprostili.

Možda je posjedovanje uvjerenja koje se temelji na strahu, a ne na ljubavi, najveća zapreka opraštanju. Ta zapreka nestaje kad uistinu shvatimo da su drugi ljudi ispunjeni ili ljubavlju ili strahom i kad postanemo spremni iz ljubavi im pružiti pomoć.

Predajte se ljubavi, a ne strahu. Oprostiti postaje jednostavnije kad odlučimo da više nećemo vjerovati da smo žrtve. Opraštanje je trajan proces, a ne nešto što smo učinili tek jednom ili dvaput. Opraštanje je put prema sreći i najbrži način kojim se mogu otkloniti patnja i bol.
Blagost i nježnost sestre su opraštanja.

Molim vas oprostite mi. Želim Vam ljubav, mir i sreću.

Izvor

Opraštanje drugima prvi je korak prema opraštanju sebi.
Opraštanje nas oslobađa bolne prošlosti.
Opraštate ili u potpunosti ili uopće niste oprostili.

izvrsno rečeno

ovo je malo duži tekst, ali vrijedi pročitati...

Opraštanje
Naš je sljedeći korak opraštanje. Opraštanje sebi i drugima oslobađa nas prošlosti. U knjizi "Tečaj čuda" napominje se nekoliko puta da je opraštanje rješenje za sve. Znam da u trenutku, kada nam se čini kako se ne mičemo s mrtve točke, to obično znači da postoji još nešto što trebamo oprostiti. Ako u ovom trenutku ne živimo život u potpunosti i slobodno, znači da se još držimo prošlosti. To može biti žaljenje zbog onoga što je prošlo, tuga, osjećaj povrijeđenosti, straha ili krivnje, optuživanje samog sebe, bijes ili ogorčenost, a ponekad čak i želja za osvetom. Svaki od ovih osjećaja dolazi zbog toga što nismo u stanju oprostiti, zato što odbijamo osloboditi se prošlosti i okrenuti sadašnjem trenutku. U bilo kakvom liječenju ljubav je uvijek izlaz. A put do ljubavi jest opraštanje. Opraštanjem se uklanja ogorčenost. Ja ovome pristupam na nekoliko načina.


Vježba: Uklanjanje ogorčenosti
Postoji stara vježba psihoanalitičara Emmeta Foxa za uklanjanje ogorčenosti, koja uvijek djeluje. On predlaže da mirno sjednete, zatvorite oči i dopustite svome umu i tijelu da se opuste. Tada zamislite sebe kako sjedite u zamračenom kazalištu, a ispred vas se nalazi malena pozornica. Na tu pozornicu smjestite osobu na koju ste najviše ogorčeni. To može biti osoba iz prošlosti ili sadašnjosti, živa ili mrtva. Kada budete mogli jasno vidjeti tu osobu, zamislite da joj se događaju lijepe stvari. Stvari koje će toj osobi puno značiti. Pokušajte je zamisliti kako se smije i kako je sretna. Zadržite ovu sliku nekoliko minuta i onda dopustite da izblijedi. Ja volim dodati još nešto. Kada ta osoba nestane s pozornice, zamislite sebe na njoj. Zamislite da vam se događaju lijepe stvari i da ste sretni i nasmijani. Budite svjesni da je obilje iz svemira oko vas dostupno svima nama.
Ova vježba rastjeruje mračne oblake ogorčenosti, koju većina nas nosi duboko u sebi. Za neke će to biti vrlo teško. Svaki puta kada budete izvodili ovu vježbu, zamislite drugu osobu. Radite ovu vježbu svakodnevno jedan mjesec, i zapazit ćete koliko se bolje osjećate.


Vježba: Osveta
Koji su već krenuli duhovnim putem znaju, koja je važnost opraštanja. Za neke od nas postoji korak koji trebamo učiniti da bismo oprostili. Ponekad je malom djetetu u nama potrebno da se osveti prije nego što postane slobodno oprostiti. Za takve je ova vježba vrlo korisna. Zatvorite oči i sjednite u miru i tišini. Razmišljajte o osobi kojoj teško možete oprostiti. Što biste joj voljeli učiniti? Što bi ta osoba trebala učiniti da biste joj oprostili? Zamislite da se upravo to događa. Uđite u detalje. Koliko dugo želite da ta osoba pati i izdržava svoju kaznu? Kada se osjetite zadovoljeni, skratite vrijeme njihove patnje i zaboravite sve zauvijek. Obično vam to donosi olakšanje i tada je lakše započeti opraštanje. Nije dobro za vas da svaki dan radite ovu vježbu. Učinite je jednom i na tome završite jer vas to može osloboditi.


Vježba: Opraštanje
Sada smo spremni oprostiti. Ako možete, radite ovu vježbu s partnerom ili je bar izgovarajte glasno kada ste sami. Ponovo sjednite mirno zatvorenih očiju i izgovorite: "Osoba kojoj trebam oprostiti jest opraštam za i ja joj." Učinite to nekoliko puta. Imat ćete mnogo toga što treba oprostiti sebi i drugima. Ako imate partnera s kojim možete vježbati, neka vam on kaže: "Hvala ti i od sada si slobodna." Ako nemate partnera, zamislite da vam to govori osoba kojoj trebate oprostiti. Radite tu vježbu barem pet ili deset minuta. Potražite u svom srcu sve nepravde koje još uvijek držite u sebi. Nakon toga oslobodite ih se. Kada ste očistili najviše što ste mogli, obratite pažnju na sebe.
Recite sebi glasno: "Opraštam sebi što sam ..." Radite to pet ili više minuta. To su vrlo moćne vježbe i treba ih raditi barem jednom tjedno da bismo se očistili nagomilanih ostataka loših iskustava. Neka se iskustava lako zaboravljaju, a s nekima ide teško, dok jednog dana ne uvidite da ste se oslobodili i da je nestalo gorčine u vama.

Louise L. Hay, Kako iscijeliti duh i tijelo

..makar je oprost božja osobina.. to je i plemenita vrlina koja obećava oprost i milost onima koji oproste..ja nekako najteže praštam sebi.. teško mi je prihvatiti da sam nešto loše izabrala, učinila, pogriješila.. loše se osjećam.. al svi radimo greške na kojima se učimo..a vrijeme kažu liječi sve rane..

ali jednostavno moraš oprostiti sebi, prvenstveno radi sebe same, pa zatim i da bi mogla oprostiti drugima...kad oprostiš sebi, osjećaš olakšanje, kao da si ponovo rođena i spremna ići dalje...nemoj živjeti noseći ogorčenje ili osjećaj krivice na leđima...oprosti sebi...kolikogod bilo teško...

ja uvek oprostim svakome

Mi smo odgovorni za vlastitu sreću.
Opraštanje znači - svjetlost Božju vidjeti u svakom čovjeku, bez obzira na njegovo ponašanje.

Da. Za ovo treba imati srce veliko kao svemir i biti oslobođen svakog straha i svake predrasude. Ovo je umijeće spoznaje.

Iv. 8, 1-11

1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4 i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10 Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11 Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

Jesmo li spremni oprostiti, ili zalazimo u necije zivote ,jer nam se cini ne mogucim da je netko blizi Bogu? Pitanje isto tako teško kao i ono koje Isusovi suvremenici postavljaju danas Isusu: Pristaješ li na kamenovanje ove žene ili ne? Zakon je jasan!
Ali prije nego što pogledamo kako im je Isus odgovorio zaustavimo se malo na dva druga pitanja koje ovo evanđelje pobuđuje.
Kada čitamo ovaj odlomak u širem kontekstu Ivanovog evanđelja čini nam se kao da je pao s neba – ne uklapa se ni u tekst koji mu prethodi ni u onaj susljedni. Pitanje zašto se on ne nalazi u Lukinom evanđelju na kraju 21. poglavlja neposredno prije izvještaja o Muci. gdje bi se po svemu morao nalaziti ostaje za sada bez odgovora.
Drugo zanimljivo pitanje, u vremenu kada se rijetko tko mogao podičiti vještinom pisanja, jest da li je Isus znao čitati i pisati? Je li bio pismen? Evanđelist Luka pokazuje nam da jest – ta čitao je knjigu proroka Izaije u Nazaretskoj sinagogi. No, je li Isus baš pisao kada su mu doveli ovu ženu? Glagol koji je ovdje upotrijebljen isto tako bi se mogao prevesti kao šaranje, povlačenje linija u nekom redu. Nama se čini se da je upravo ono što je pisao (ili šarao) nagnalo one koji su ga napadali da polako počevši od starijih napuste to mjesto ostavljajući njega i ženu same. Što je Isus pisao ostat će tajna. Naš veliki zemljak, jedan od prvih prevoditelja i komentatora Sv. pisma sv. Jeronim misli, i tako je to općenito prihvaćeno, da je pisao njihove grijehe. Neki koji žele ići i malo dalje reći će da je prokazao i neke od prisutnih koji su bili s njom. I svi se netragom izgubiše … .
Tada nas evanđelist dovodi do centralnog mjesta ovog događaja. Užasnuta, uplašena i osramoćena žana i Isus koji klečeći podiže svoj pogled prema njoj. Za njega ona nije predmet rasprave, broj taj i taj iz sudskog registra rastave, ona je osoba, i ona je kći Abrahamova. On joj se obraća, razgovara s njom.

- Ženo gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?
- Nitko, Gospodine.
- Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsad više nemoj griješiti.
Isusa zanima ranjeno ljudsko srce koje je svjesno da je na kraju svega pogriješilo, sagriješili možda samo iz njoj (i Bogu) znanih razloga.
Isus daje ženi novu šansu, novu priliku. On ju ne ispituje pitanjima tipa: pa kako si to mogla počiniti, gdje ti je sada taj toj ljubavnik, što te je nagnalo da to radiš? Ništa, nikakvo pitanje. Isusa zanima ona i način kako da joj pomogne, da ju spasi kao osobu, ne samo njezin goli život. Imamo pravo vjerovati da je žena uistinu doživjela obraćenje susret sa sobom i svojim grijehom te da je otišla slobodan uistinu s odlukom da više ne griješi.
Sv. Pavao koji nam piše drugo čitanje jedan je od najvećih obraćenika. On koji je strastveno, do smrti i kamenovanja, proganjao Isusov «put», kršćane, osjetio je Isusovu milosnu i moćnu ruku koja mu je pokazala koliko je u krivu i za što se uistinu valja boriti. Zato se on ne boji reći: ono što je bilo ostavljam prošlosti i Bogu zahvalan daje se za Njega.
Iz ovih čitanja trebali bi shvatiti i uvidjeti kako Bog nema problema s opraštanjem! Razlikujući grijeh i grešnika, nastoji suzbiti grijeh ljubeći grešnika. Mi smo ti koji imamo problema s opraštanjem, koji ne možemo oprostiti ni sebi ni drugima i željeli bi smo se osvećivati, ponekad do kamenovanja.
Ako nisi upoznao Božjeg oproštenja i milosrđa kako ćeš ga imati za druge?

Najljepši dar

Poznajem mnoge ljude i tajne mnogih ljudi. Ali ni dva čovjeka nisu ista. Svatko je svijet za sebe i njegova najdublja jezgra ostaje drugima strana. Zato između ljudi nastaju gotovo neizbježna trvenja, napetosti, sukobi. Samo ako sam shvatio da je drugi drukčiji, i ako sam spreman oprostiti, zajednički život je moguć.

Imaš li mir, mir sa svojom obitelji, sa svojim susjedstvom, sa svojim kolegama i kolegicama na poslu? Ili je bilo svađe? Ima li tu ljudi koji su te naljutili, nanijeli ti nepravdu ili te duboko povrijedili? Možda tvoj vlastiti muž, vlastita žena? Sin ili kći? Tada je u tvojoj najdubljoj nutrini jedna velika, otvorena rana.

Želim te zamoliti za nešto što je jako teško: Daruj oproštenje! Nemoj reći: »To je nemoguće. Sve sam učinio za druge i sve sam dao. Sada je dosta.« Ah, nisi dao sve. Sve ćeš dati tek kada daruješ oproštenje. Oproštenje je najljepši dar. Ono je božanski dar. I tebi je potrebno oproštenje.

Oproštenjem zarastaju rane i procvjetava ljubav. Ono što najteže mogu dati, moram dati kao prvo: oprostiti. Uvijek iznova oprostiti. Prestanem li opraštati, tu će se odmah stvoriti zid. A zid je početak zatvora.

Ima tako povoljnih prilika da se zaključi mir, da se ukloni svađa. Jako često imam prilike nešto darovati, napisati jednu kartu, nekoga pozvati kao znak da mu ponovno želim biti dobar. Ako je učinjen prvi - najteži - korak, ostatak je blagdan.

Sjetimo li se što sve ljudi rade s ljudima, u što su sve ljudi upleteni, što ljudi sve moraju podnijeti od ljudi, onda nema drugoga puta do mira osim oproštenja.

Na vratima
kojima zatvaraš prošlost,
stoji samo jedna riječ: oproštenje.
Prvi korak: oproštenje.
Najljepši dar.

P. Bosmans
-------------------------

Istina nema ljepšeg dara, a najljepši koji sami sebi možemo pokloniti je oprostiti sami sebi. Blago onima koji lako opraštaju.

Sta teorije procitah, a nigdje ne pise kako se oprasta stvarno. Teorije, hipoteze. Za mene je vaznije znati kako oprostiti, kao prvo sebi, a i drugima. Cesto sam citala "Jednostavno, svojim srcem". Pa da, kao da je nase srce tipkovnica i utipkas odgovarajucu lozinku i gotovo, orosteno i rijesen problem.

@gost (ma bilo ko da si): Ove vjezbe od Louise L. Hay su prava besmislica, sorry ali to ne moze funkcionisati. Osveta cak i u mislima moze puno vise stete nanijeti nego sto je od koristi, zato sto otvrdjava nase srce. Pa zar ima nesto gore nego svoje srce da otvrdnemo? Pa gdje ce tu biti mjesta za ljubav??? Zar to nije suprotni put??

Pod kojim uslovom i kako nama Bog oprasta?
- Kao prvo: cim spoznamo da smo sgrijesili protiv sebe ili nekoga drugoga moramo se smjesta ispricati. Iskreno.
- Kao drugo: (ako je ikako moguce) nadoknaditi "stetu": Kako to izgleda? Recimo, ako sam rekla nekome nesto ruzno. Ta osoba je tuzna ili ogorcena jedan dan. Mozda cak i vise nego sto mi mozemo zamisliti. E tu se "steta" moze nadoknaditi, tako sto cemo tu osobu najmanje jedan dan usreciti, oraspoloziti sa iznenadjenjem, ili u necemu pomoci, jednostavno uciniti nesto za tu osobu, ili ili ili, ... ali sve zavisi o cemu i kome se radi i kakva je "steta" koju smo nanijeli (Mozemo i kroz molitvu Oca Nebeskog upitati sta da ucinimo za nju/njega/njih)
- Kao trece: VISE NE GRIJESITI, tj vise ne ciniti istu glupost

Kad ucinimo te tri stvari, to je onda skruseno pokajanje, i nama Sveti Otac Nebeski oprosti nase pogreske, I NE MISLI VISE NA NJIH!!! Kad Bog oprasta tako mozemo i mi

Kada sebi oprostimo, onda nam puno lakse pada drugima da oprostimo. Onda je drugima oprostiti kao sitnica.
Drugima mozemo oprostiti tako sto im pruzimo priliku da se ispricaju i da nam nadoknade stetu. Time cemo usreciti tu osobu, a jos vise cemo usreciti sebe, zato sto time se oslobadjamo okova oholosti, osvetoljubivosti, gorcine, napetosti, straha.. Tada nase srce pocinje da osjeca toplotu, mir, ljubav!! Onda je i nase srce sretno, tako se oprasta iz srca

Zvuci jednostavno, e pa i jeste. Prvi puta mozda bude malo teze, drugi put je vec puno lakse, a od treceg puta smo vec rutinijeri
A stim sto oprastamo, moze i nama biti oprosteno!!!


E dragi moji, mogla bi danima na tu temu pisati, ali vrijeme leti,... pa za sada toliko od mene
najljepsi pozdravi

Donna Andja

Odličan post Donna Andja. Slažem se sa tobom u potpunosti. I koliko god je ponekada teško oprostiti nekome za nešto, shvatila sam da nema razlike, kada sagriješiš i kada je tebi loše naneseno, u količini bola. Istu težinu nosi u sebi onaj tko je sagriješio, a iskreno se zbog toga kaje. Barem sam ja tako to iskusila.
Kako i kada sve prođe i oprostimo drugom ili sami sebi, ovisi stvarno o ljubavi koju imamo za sebe, za onog tko nam je štetu nanjeo, a bome i onome kome smo štetu nanjeli, a imaš pravo i u ljubavi koju osjećamo oko sebe, bila božanska, anđeoska ili neka treća sve pomaže ako u nju vjerujemo.
Ja sam prije teško praštala i dugo u sebi nosila gorčinu i tugu, ljutnju. A kada sam sagriješila pravo, tek onda sam shvatila što sam zapravo radila tom nekome kome nisam praštala. U trenu se čovjek osjeća oslobođen ako iskreno oprosti.
Samo što još nisam upoznala kakav je osječaj kada sam sebi oprostiš.

Dona Andja ....odlican post ...
I zaista je jednostavno ...mozda je komplikovano nekom ko nije spreman jos da oprosti il da trazi oprost..
i Louise L. Hay citak par stvari od nje ...i ima jako dobrih savjeta ..al koliko ih ima dobri toliko i treba odbaciti ...a i u vecini knjiga koje sam procitala uvijek pola odbacim apola zapamtim ...al ovaj dio o oprastanju zaisat je besmislen ...i ne samo Vjezba Osveta ..nego sve ove navedene vjezbe ..i mislim da je rijetko ko uspio oprostiti uz ove savjete ...