Euforično raspoloženje može značiti poremećaj

Puni ste energije, ambicije i optimizma, pričljivi ste i nametljivi, vjerujete da sve možete... Moglo bi biti da ste u maničnoj fazi

Na nedavnoj svadbi rođakinje poduzetnik Anto (40) privukao je veću pozornost okupljenih nego sami mladenci. Svi su zapazili njegovo izvanredno dobro raspoloženje, nametljivu i bučnu pričljivost, guranje u sve društvene igre i pokušaje zavođenja brojnih uzvanica. I sve to prije nego što je okusio kap alkohola! Kad je malo popio, zaplesao je na stolu i veselo razbio nekoliko čaša, a pred jutro je još bio u punoj formi, inzistirajući da sam sjedne za upravljač automobila. Mnogima koji ga dobro ne poznaju Anto se učinio simpatičnim, a njegove osobine poželjnima. No, što ako je posrijedi psihički poremećaj – hipomanija ili čak manija? Što ako je Anto psihijatrijski slučaj?

Izraz manija u psihijatriji ne označava ono što se podrazumijeva u svakodnevnom govoru. Manija nema veze sa seksualnom agresijom ili ekshibicionizmom, nego s patološki povišenim raspoloženjem, optimizmom i energijom, katkad i uz dozu sumanutosti. Manija (od grčkog mania, što znači razuzdanost ili divljanje) i hipomanija, kao njezin blaži oblik, obično su sastavni dijelovi bipolarnog poremećaja, poznatog i pod nazivom manična depresija. Taj poremećaj, koji pogađa jedan posto ljudi, karakteriziraju snažne oscilacije raspoloženja i energije između dva afektivna pola - od depresije preko neutralnog stanja do euforije. Te su oscilacije uzrokovane fluktuacijama u moždanoj kemiji, te mogu i ne moraju biti potaknute vanjskim okolnostima. Kod bipolarnog poremećaja izmjenjuju se epizode depresije i manije, koje variraju u intenzitetu i trajanju. Prosječno trajanje manične epizode iznosi dva mjeseca. Ciklotimija je srodna maničnoj depresiji, ali se kod nje raspoloženja izmjenjuju (cikliraju) većom brzinom, svakih nekoliko dana ili čak sati, a depresivne i manične epizode blaže su nego kod punokrvne manične depresije.

Sušta suprotnost depresiji

Kako izgleda manija? Najjednostavnije ju je opisati kao suprotnost dubokoj depresiji. Manična faza bipolarnog poremećaja prepoznaje se po oduševljenom, euforičnom raspoloženju, koje traje najmanje četiri dana. Obično su prisutni i iznimna razgovorljivost, hiperaktivnost, pojačan libido i smanjena potreba za spavanjem. Neki su pacijenti u maničnoj fazi stvaralački nastrojeni, drugi su pojačano razdražljivi, a treći srljaju u nerazumne pothvate, zanemarujući ili ne opažajući ikakvu opasnost. Nalet manije može potaknuti na kockanje, nepromišljeno ulaganje na burzi, pustolovno putovanje, kriminalnu aktivnost ili bilo što drugo što za sobom povlači uzbuđenje i neizvjesnost.
Osoba u maničnoj fazi ide okolini na živce zbog nametljive pričljivosti i druželjubivosti. Odsutnost kočnica i osjećaja za opasnost može nju i njezine bližnje uvesti u velike dugove zbog prekomjerne potrošnje ili darežljivosti. Razulareni libido ima potencijal navođenja na preljub ili seksualno nasilje. Ako je pacijent zaposlen, a nije na bolovanju, lako može doći u sukob s kolegama, nadređenima ili klijentima zbog izostanka suzdržanosti i takta te nepoštivanja normi ponašanja.

Hipomanija je blaži oblik manije, a uz to što traje kraće, ne uključuje psihotične osobine, kao što su sumanuta uvjerenja ili halucinacije. Hipomaničan pojedinac nema gubitka doticaja s realnošću utoliko što znade tko je i gdje se nalazi, no gubi objektivnost, precjenjuje svoje sposobnosti i značaj te previše vjeruje naklonosti sreće. Primjerice, poduzetnik u naletu hipomanije može iznenada odlučiti kako će proširiti biznis, pa diže nepovoljan kredit ili ulazi u posao sa sumnjivim tipovima.
Hipomanična estradna zvijezda obući će se ekstravagantnije nego inače, davat će zapaljive izjave i raskalašeno se ponašati u javnosti. Hipomaniji su svojstveni i hvalisavost, neoprezna i prebrza vožnja, sučeljavanje s fizički ili društveno nadmoćnim ljudima i drugi oblici pretjerivanja.

Dok je manija praktično svakom promatraču prepoznatljiva kao duševna smetnja, hipomanija često prolazi kao obična razdraganost, odvažnost i samopouzdanje. Dok je čovjek u maničnoj fazi odbojan ili predmet ismijavanja, hipomanični su ljudi mnogima simpatični ili im čak imponiraju kao izvanredno sposobni, dinamični i neustrašivi.

Mediji vole hipomanične

Hipomaniju je teško dijagnosticirati, jer se okolini čini kao normalna sreća i dinamičnost, a sam se hipomaničar osjeća dobro i ni na što se ne žali. Dok se manija gotovo isključivo javlja kao jedna od dviju krajnosti bipolarnog poremećaja, hipomanija može biti i trajno psihičko stanje, koje okolina doživljava kao naglašeno kolerični ili sangvinični temperament.
Tko god prati estradnu, sportsku, poslovnu ili političku scenu, može steći dojam da je hipomanija poželjan skup osobina. Naime, dobar dio estradnih zvijezda, biznismena i političara ima naglašeno dobro raspoloženje, visoko samopoštovanje, mnogo energije i nerealan optimizam, koji se ne "zamara" razmatranjem nepovoljna razvoja situacije. Nesporno je i da su hipomanični ljudi uspješni u stjecanju imovine i zauzimanju visokoga društvenog položaja. Medijski naglasak na uspjesima hipomaničnih navodi na zaključak da je hipomaničnost zdrava i normalna, a da s povučenima i promišljenima nešto nije u redu. Javnost također zaboravlja da su hipomanični pojedinci, zbog riskiranja, skloni i većim gubicima i težim porazima od prosječnih ljudi, no gubitnici nisu medijske zvijezde pa se ne zadržavaju dugo pred očima javnosti.

Budući da su hipomanični ljudi iznadprosječno aktivni, sveprisutni i željni promocije, njihova sretna veza s medijima posve je razumljiva. Mediji će u njima naći zahvalne sugovornike i objekte fotografiranja, dok će im za uzvrat pružiti javnu promociju za kojom žude. Nažalost, medijska privlačnost i prodornost u poslu ne jamče profesionalne ili ljudske kvalitete. Prije će biti obrnuto.
Američka su istraživanja u posljednjih nekoliko godina potvrdila slutnje da je među visoko rangiranim političarima i biznismenima iznadprosječno visoka stopa hipomanije. Naime, hipomanija daje drskost i umišljenost, koje su česti sastojci ambicije, te fizičku i mentalnu energiju potrebnu za ostvarivanje megalomanskih planova. Hipomanija se nalazi u temelju nerazumna ponašanja poduzetnika i bankara, koji se u želji za slavom i zaradom kockaju s vlastitim i tuđim sredstvima. Većinu propasti poduzeća i gospodarskih kriza možemo, dakle, zahvaliti psihijatrijskom poremećaju, koji pogrešnim ljudima omogućuje realizaciju neumjerenih i društveno štetnih ciljeva.

Terapija u maničnoj epizodi

Farmakoterapija je ključan dio terapije bipolarnog poremećaja. Liječnik obično nalaže pacijentu da istodobno uzima antidepresive i stabilizatore raspoloženja, a dozu jednog ili drugog sredstva prilagođuje njegovu stanju. Ako pacijent upadne u maničnu fazu, vjerojatno će povisiti dozu stabilizatora raspoloženja ("spuštaju" patološki povišeno raspoloženje), dok će u slučaju depresije staviti naglasak na antidepresive.

Osim na lijekove, neki pacijenti dobro reagiraju na visoke doze omega-3 masnih kiselina. Budući da je bipolarni poremećaj u pravilu kroničan i ponavljajući, psihijatrija preporučuje da se lijekovi uzimaju i u vrijeme kad se pacijent osjeća dobro, radi prevencije bilo depresivne, bilo manične faze.

Kako postupati u maničnoj fazi

Ne donositi važnije odluke. Odgoditi ih za vrijeme kad se raspoloženje približi normali.
Ne trošiti novac i ne upuštati se u trgovačke pothvate. Povjeriti gotovinu i kartice pouzdanoj osobi.
Kloniti se okoliša koji jako nadražuju osjetila, kao što su barovi, diskoteke i sportska borilišta.
Ne uzimati kofeinske preparate, ograničiti unos šećera i alkohola i uravnoteženo se hraniti.
Provoditi tehnike opuštanja (joga ili autogeni trening), a usvajati ih pravodobno, to jest izvan manične faze.
Držati se propisane farmakoterapije.

izvor