Misteriozni šumovi iz svemira

Još od pedesetih godina prošlog stoljeća kada su engleski znanstvenici modificirali radare za upozorenje od zračnih napada nacističkih snaga u uređaje za radioastronomska opažanja, svjedoci smo neobjašnjivih radio signala (šumova) koji dolaze iz svemira. Vremenom su radio-teleskopi postajali sve sofisticiraniji. No odgovori i objašnjenja jednih signala redovito su bili popraćeni novim signalima na koja je sve teže i teže pronalaziti odgovore.

Eksperimenti koje su izveli NASAini znanstvenici s istraživačkog centra u Texasu (Columbia Scientific Balloon Facility) pomoću specijalno konstruiranog balona ARCADE (Absolute Radiometer for Cosmology, Astrophysics, and Diffuse Emission) te znanstvenog kontigenta opreme koje je on podignuo na visinu od preko 60 km svojim su rezultatima nanovo iznenadili. Radio-šumovi iz svemira šest su puta jači od teorijskih pretpostavki!

Znanstveni tim kojeg predvodi Alan Kogut s NASAina Goddard Space Flight Center, izašao je s radnom pretpostavkom kako se zapravo radi o radio emisiji, svojevrsnom potpisu prvorođenih zvijezda u svemiru!

Ove radio emisije dosad su bile "skrivene" iza poznatog pozadinskog radio-šuma svemira koji je detektiran još 1965. godine. Usprkos najmodernijoj tehnologiji i iznimno osjetljivim senzorima još uvijek imamo problem sigurnog detektiranja i razlučivanja ovih zagonetnih signala. Nadamo se kako će naredne misije visinskog balona s znanstvenim instrumentima moći uskoro dati odgovore slušamo li mi pomoću ovih radio signala događanja u svemiru tijekom prvih milijardu ili dvije godina nakon njegova nastanka. Pokaže li se ova pretpostavka točnom – to će značiti kako možemo izvršiti i određena mjerenja koja su dosad bila nezamisliva te njihove rezultate inkorporirati u teorijske modele nastanka prostor-vremena čiji smo i sami dio. U ovom trenutku još uvijek ne možemo s sigurnošću reći kako su ovi radio šumovi upravo "to", no smatramo kako će naredna istraživanja to potvrditi, izjavljeno je iz Kogutova znanstvenog tima.

Zemaljski radio teleskopi zasad nemogu potvrditi ova mjerenja i to iz dva razloga, nemaju adekvatne senzore ali i zbog atmosferskih i radio smetnji koje su generirane ili se manifestiraju na Zemljinoj površini. Upravo je zato bilo potrebno instrumente podignuti na veoma velike visine i tamo ih zadržati tijekom nekoliko sati kako bi se prikupili podaci. Zasad je sustavom ARCADE mapirano nepunih 7% neba.

Kao zanimljivost spomenimo i to da je ARCADE opremljen s 2000 litara tekućeg helija koji su služili za hlađenje senzora na -270°C. Na Zemlji bi ovakav postupak zahtjevao nepremostive infrastrukturne probleme zbog nužne vakumske komore oko (prevelikih) antena radioteleskopa.

http://astronomija.co.yu