Joe Cocker stiže u Zagreb

Kultni glazbenik koji nastupa već više od četrdeset godina, 1. lipnja održat će koncert u Areni Zagreb.

Joe Cocker do sada je objavio 21 studijski album i četiri live albuma te prodao milijune ploča sa svjetski poznatim hitovima. Njegov prepoznatljiv blues-soul glas zaštitni mu je znak. Nagrađivani je glazbenik te je dobitnik Grammyja, nagrada Golden Globe i Academy Award. Bez ikakve sumnje, nije samo glazbena legenda već jedan od najuspješnijih i najpopularnijih glazbenika u prošla četiri desetljeća. Njegov novi album 'Hard Knocks' prvi je pod izdavačkom kućom Sony Music Columbia Records.

'Proveo sam više vremena na ulici nego educirajući se', objašnjava taj 66-godišnji Britanac.
'Fanovi koji su sa mnom od početka moje karijere vjerojatno će razumjeti naslov novog albuma. Ne trebate se zabrinjavati da sam krenuo nekim drugim glazbenim smjerom - daleko od toga. Hard Knocks više je pop album nego ijedan izdan u zadnjih par godina. Godine 2007. u suradnji s umjetnikom kojeg izrazito cijenim, Eltonom Johnom, skladao sam 'Hymn For my Soul'. Pjesma je umalo napravljena kao demo snimka, jer nismo koristili nikakve specijalne efekte.
'
Deset novih pjesama snimio je u suradnji s Mattom Serleticom s kojim surađuje prvi put. Matt Serletic pojavio se na glazbenoj sceni sredinom devedesetih kada je radio s alternativnim rock bendom Collective Soul, a album se snimao u njegovom studiju u Los Angelesu. Uključeni su bili glazbenici Ray Parker Jr., Tim Pierc i Joel Shearer na gitarama, Josh Freese, Matt Chamberlain i Dorian Crozier na bubnjevima, Chris Chaney na basu i Jamie Muhoberac na klavijaturama. Mix potpisuje Chris lord-Alge, a mastering Bob Ludwig.

Nastupi uživo oduvijek su bili nešto u čemu je Joe Cocker beskrajno uživao. Na turneji Hard Knocks, osim što će predstaviti zadnji album uživo prvi put, pripremio je za svoje obožavatelje i posebno iznenađenje.

Izvor

E to bi bio super doživljaj..stari rocker i blueser ..baš bi uživala u koncertu. Mrzim što ne živim u Zagrebu ..nekada

On mi je uz Marleya najdraži pjevač, nisam bio 300 godina na koncertu, ali na to bi valjalo otići

..ja 10 godina..malo manje od tebe.. ..valjalo bi ali nećuu da sanjam kada je nemoguče

Što nemoguće, odemo s Yanuškom na koncert

..pa njoj je lako..tebi malo teže, ali lakše nego meni..niš od toga

Dođeš vlakom, do tad ćemo skupiti toliko love

..nije baš tako lako..možeš tako kada nemaš obaveza drugih niti dijete..a ovako možeš piriti u duppe..najbolja fora..što bi lova bio najmanji problem..
..drugo što i nije problem, ja nebih nikada na koncert bez muža, zašto da i on ne uživa bar malo..ali nema smisla nju vuči na toliki put, jer onda to meni nebi bio koncert več odlazak na igralište..svi uživaju a ja gledam što ona radi

A jbt Kikice što si zakomplicirala sve

...a ma nisam..samo gledam iz mog kuta..meni je nemoguče..da živim u Zagrebu bi sigurno našla i vremena i prostora za svašta..ali iz ove vukohebine dok bi se dovukla do tamo..ubila bi mi se svaka želja za koncertom..

..mmrzim što sam odrastala u sr.nje ratnom i pposlije dobu kao i večina nas tu..jer dok smo bili slobodni i mogli svakuda tada takvih koncerata nije bilo

Tko zna što bude do lipnja, možda se do tad preseliš u Zagreb

..a nevjerujem baš u to..nebih ja iz moje vukohebine ipak smo mi žitnica...kada sve od k vragu mi bacimo šaku pšenice i nema gladi..a oni tamo..teško njima..osim koncerata i buge i smrdljivog afalta nemaju baš nešto drugo za vidjeti

Ha preselila se nisam i nadam se da ni neću

super

ZAGREB - Od još jednog dolaska Joea Cockera u Hrvatsku nije bilo uputno očekivati nešto bitno drugačije u odnosu na njegove prethodne koncerte u Zagrebu, Puli i Ljubljani, no više force i mašte u pristupu (pre)dobro poznatim pjesmama iz vlastitog repertoara i obradama koje je tijekom vremena posudio od kolega ne bi škodilo. Cockeru je Bog podario rašpu, pluća i muzikalnost kojima može pokriti niz nedostataka, no kada koncert počiva uglavnom na tome i tek na pokojem entuzijastičkom doprinosu pijanista, a ostali u bendu odrađuju gažu na autopilotu, onda se nakon početnog rock’n’soula u “Get On”, “Feelin’ Alright” Traffica i “The Letter” The Box Topsa ipak sve prebrzo pretvori u 70’s i 80’s pop-rock za ugodno, ali i dosadno starenje. Doduše, klavirske balade “Up Where You Belong” i “You Are So Beautiful” Billyja Prestona bile su sočne, ali “Come Together” Beatlesa ili recentna “Hard Knocks” s istoimenog novog albuma, živahne koliko i pokojni Lennon. Na ruku atmosferi nije išlo ni to što se sjedilo u parteru Arene u kojoj se okupilo oko 6000 Cockerovih poklonika. Teško je zamjeriti starom, simpatičnom i glasom još uvijek moćnom Cockeru što igra na sigurno, jer mogao je on od svog životnog stila zaginuti već koju godinu nakon Woodstocka, no s pravom mu se može spočitnuti to što cijeli koncert nije podesio prema Muscle Shoals zvuku i Staxu pa od toga napravio zabavniju i ukusniju, čak i manje zastarjelu rock’n’soul reviju. Naravno, za tako nešto potrebni su vrckaviji gitarist, manje uronjen u hard rock solaže 70-ih, vrelije prateće pjevačice i, najbitnije, soul’n’funk ritam sekcija te linija puhača umjesto sintesajzerskih imitacija. No, kako je Cockerova karijera, kao i u slučaju Tine Turner, razlomljena između vatrenih rock’n’roll, blues-rock i soul hitova iz 60-ih i ranih 70-ih te adult-pop comebacka iz 80-ih, tako je gotovo nemoguće zamisliti Cockera da riskira i svoje najveće uspješnice drži podalje od srednjostrujaškog pop ziheraštva u kakve je svojedobno uronio “You Can Leave Your Hat On” Randyja Newmana i “Unchain My Heart” Raya Charlesa. Šteta, jer ovako je bilo udobno, ali i uzbudljivo koliko i “Devet i pol tjedana” bez golišave Kim Basinger. Gaža, i ništa više od toga. (Teskt: A. Dragaš)
(Neja Markičević / CROPIX)