Duh Sveti

ZDUŠNO ŽIVJETI

Za neke se kaže da su "ljudi duha", "karizmatični", "nadahnuto govore". Nadahnuće je potrebno umjetniku, piscu. Govori se o "muzama" koje progovaraju kad nadahnuto stvaramo. Neki su "vizionari", a neki "bez inspiracije". Gori se o "slutnji". Slično tomu za nekog se kaže da "ima šarma", da je "propošan", "graciozan", "neodoljiv". Neki ljudi "sjaje", "lucidni su", "duhoviti", "svoji", "originalni". Nekad nam "sine ideja", doživimo "prosvjetljenje", slijedimo "intuiciju". Neki se zapetljavaju u životna pravila, a neki "ležerno", "non-šalantno", "s lakoćom" žive, "spontani su". Neki kao da "rađaju riječi", a nekima "teku". Nekima "sve ide od ruke". Neki su bezdušni, a neki zdušni. Zdušno živi tko s-duhom živi. Bezdušnost je praznina, odatle svaki grijeh. Ako u nama ne prebiva Duh, nastanit će se sablast. Zdušno živjeti znači biti bogoduh; biti ispunjen Bogom – tj. biti entuzjast. Stari monasi su govorili da je kršćanin pneumatofor - duhonostitelj.

DUH SVETI – PUNINA ZAKONA

Nije sve u radu i disciplini. Život treba biti nečim "podmazivan". Slovo ubija, a duh oživljava. Goran Bregović je u pjesmi vrisnuo: "Uvijek sam bio pametno dijete, prao zubiće, prije ručka rukice, za mamine goste učio pjesmice – i šta!?" Žalili mi koliko god hoćemo, ali svijetom upravljaju "dvojkaši" i mangupi. Oni koji znaju simpatično improvizirati. Sreću okrenuti na svoju stranu. Kojima kao da je život u malom prstu. Zapravo, to je ono: treba imati zakon ispisan u srcu, a ne u kamenim pločama.

Apostoli nisu sišli s brda kao Mojsije, noseći u svojim rukama ploče od kamena; izašli su iz dvorane Posljednje večere, noseći Duha Svetoga u svojemu srcu ... pošli su propovijedati po čitavomu svijetu kao da su oni sami živući zakon. (Ivan Zlatousti, Homilija o Matejevu ev., I)

DUH SVETI - JEDNOSTAVNOST

Čovjek treba biti stvaran, a ne se tek svakodnevno dotjerivati. Dan se ne započinje na krhotinama prethodnog. Treba znati jedriti životom. Osjetiti mu kretanje struja, i njima ploviti. Život se ne živi na silu – već slijedeći mu zakonitosti, odabirući mu prirodne tokove. Kao što rijeka sebi pravi put kroz doline i klance, a ne penjući se najkraćim putovima. Mudar je onaj tko zna što je njemu primjereno, tko ne pokušava ono za što nema dara. Biti mudar poput kruške, koja uvijek samo kruške rađa. Poput ribe kojoj ne pada na pamet da leti ili hoda.

Oslobodite mi put, gospodo, i pustite me da se vratim u svoju staru slobodu. Potražit ću svoj prijašnji život da uskrsnem od ove sadašnje smrti. Ja se nisam rodio da budem vladar, niti da branim gradove i otoke od neprijatelja koji ih žele osvojiti. Ja se bolje razumijem u oranje i kopanje, u rezanje loze i navrtanje negoli u zakonodavstvo i obranu pokrajina i carstava. Sveti Petar je u Rimu na svom mjestu. Po mom mišljenju, na pravom je mjestu svatko tko radi posao za koji je rođen. Meni bolje stoji u rukama srp nego kraljevsko žezlo. Radije ću se najesti obične juhe nego se jadno pustiti dosadnom liječniku da me gladom umori. Radije ću ljeti leći u hrastovu sjenu, a zimi se zamotati u ovčiju kožu, nego s vladarskim brigama spavati u holandskoj perini i oblačiti se u samurovo krzno. Za ljubav Božju, poštovana gospodo, recite knezu, mom gospodaru, da sam gol rođen i gol želim ostati. Niti što dobivam niti što gubim. Tim hoću reći da sam počeo ovu upravu bez dinara, bez dinara želim i otići, bez obzira kako običavaju raditi namjesnici drugih otoka. Kao Sancho Pansa sam se rodio, kao Sancho želim i umrijeti. (Miguel de Cervantes)

Ako te je Bog pozvao da meteš ulice, onda to radi onom pažnjom kojom je Mikelanđelo klesao, Bethoven skladao. Pa kad Bog jednog dana njima prođe kaže: "Ovdje je živo sjajan pometač ulica." (M. L. King)

DUH SVETI – DUŠA SVIJETA

Važnije od govora o Duhu Svetom, jest govor u Duhu Svetom. Duh Sveti nije objekt promatranja, nego svjetlo kojim promatramo. On je milosno oko. On je ono čime. Bez njega ništa, a ipak nam izmiče, kao i put dok njime hodamo. Ne govorimo o bilo kojem duhu – već o Duhu Svetom. Onom koji je prijateljski našoj naravi, čijim nadahnućem smo oblikovani. Onom koji je odrednica našeg bića. Koji vlada materijalnom stvarnošću, oblikuje je i drži u redu. Duh Sveti nam je dublji od naše najdublje dubine. On je meta-govor. Progovara kroz događaje i stvari. Sv. Franjo je čitav tjedan živio od zrikanja jednog cvrčka. I nama se koji put čini da npr. vjetar čarlija i prede priče. A more i mornari da pričaju. Duh Sveti je i šutnja bogata porukom. Ili govor u elementarnom obliku. Na primjer brat Maseo bi hodao prirodom i umjesto riječima, Bogu se obraćao sa: "Huuuu".

Izvor

DUH SVETI OTKRIVA LJEPOTU NAŠE NARAVI I RAZVIJA JE

Duh Sveti omogućuje da zasja ljepota naše naravi, kao što zraka svijetla otkriva ljepotu kristala. Duh Sveti nas čini šarmantinima i ljupkima.

Kao što svijetli i sjajni predmeti, obasjani sunčanom zrakom, i sami postaju izvanredno blistavi i iz sebe ižaravaju drugo svjetlo, tako i duše pune Duha Svetoga, njime obasjane, i same postaju duhovne i drugima posreduju njegovu milost. ... Odatle izvire beskrajna radost, ustrajnost u Bogu i sličnost s Bogom, a odatle i ono od čega se ništa uzvišenije ne može željeti - da postajemo bogovi, da se pobožanstvenjujemo. (Bazilije Veliki, Brevijar, II, 709)

Ali i razvija našu narav, budući da je naša najdublja bit, naše srce – stvoreno da prepoznaje poticaje Duha.

Narav ljudskog tijela ostaje besplodna ako prestanu postojati neki uvjeti njegova djelovanja. Na primjer, očima se nikako ne možemo služiti ako nema svjetla ili ako nije dan; uši ne mogu vršiti svoje službe ako nema glasa ili zvuka; nos neće znati za svoju službu ako nema nikakva mirisa. U tim slučajevima ljudska narav zadržava svoje sposobnosti, ali ne može djelovati bez određenih uvjeta. Isto tako ljudski duh može, doduše, po naravi spoznati Boga, ali pravo znanje ima samo onda kad po vjeri primi dar Duha Svetoga. (Sv. Hilarije, Brevijar, II, 725)

DUH SVETI – KRISTOV DUH

Duh Sveti nas poučava i doziva nam u pamet Isusove riječi. "Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh" (Iv 14,16) Duh Sveti posadašnjuje Krista. Po njemu imamo prijenos u živo. Bez Duha Svetog ostaje nam tek sjećanje na Krista. Bavimo se arheologijom, vrtimo se oko relikvija. Kršćanstvo nije u naviještanju hladnih istina – već u očitovanju snage Duha. Pavao kaže: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost nego na Božju snagu." (1 Kor 2,1-5). Štoviše, veli da je okovan Duhom (usp. Dj 20,22).

DUH SVETI - BRANITELJ

Duh Sveti je Branitelj. Nešto kao ozonski omotač oko zemlje. Ili ronilačko odijelo od čeličnih prstena koje morski psi ne mogu progristi. On je besmrtnost kom smrtnost ništa ne može. "Ne bojte se, nitko vas neće ugrabiti iz moje ruke."

DUH SVETI - UJEDINJUJE

Duh Sveti je ona tajna veza koja nas povezuje. Srodstvo koje kola u našim venama. Izdaje nas da smo rod Kristov. Nostalgično se sjeća i doziva nas k Ognjištu. Ujedinjuje nas, kao što voda ujedinjuje čestice brašna da postanu kruh.

Gospodin je obećao poslati Zagovornika koji će nas privesti k Ocu. Kao što se od brašna bez vode ne može umijesiti tijesto, ni pripraviti jedan kruh, tako ni od nas mnogih ne može postati jedno tijelo u Kristu Isusu bez nebeske vode. Kao što suha zemlja, bez vlage ne može donijeti roda, tako ni mi koji smo bili kao suho drvo, nikada nećemo bez nebeske kiše donijeti prave plodove. Tjelesa su se naša ujedinila po onom pranju koje daje neraspadljivost, to jest po sv. krštenju, a Duh Sveti ujedinjuje naše duše. Duh je Božji sišao na Gospodina Isusa, i to Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i pobožnosti i duh straha božjega. Krist ga onda predaje svojoj Crkvi šaljući ga kao Zagovornika na svu zemlju. (sv. Irenej)

DUH SVETI – PLURALIZAM

Ali Duh Sveti nas čini posebnima, svojima. U Babilonu je Bog pobrkao jezike, jer želi pluralizam. Nije mu do toga da svi isto govorimo, a pogotovu da isto mislimo. U liturgiji na riječi: "Gospodin s vama!" odgovaramo: "I s duhom tvojim!" Svatko, dakle, ima svoga Duha. Isti se Duh u svakome od nas profilira sukladno našoj naravi. Upravo je zato simbol Duha voda, jer ista voda u različitim biljkama proizvodi različite učinke: u nekoj daje krušku, u nekoj jabuku, u nekoj jagodu.

Zbog kojega je razloga milost Duha nazvana vodom? Jer pomoću vode sve postoji: voda uzdržava biljke i životinje, voda kao kiša pada s neba, i to pada na isti način u istome obliku a proizvodi različite učinke: jedan je učinak u palmi, a drugi u lozi, ipak je voda svima sve. ... Iako je Duh Sveti jedan i nepromjenjiv, ipak je on po volji Božjoj i u Kristovo ime izvor i uzrok različitih kreposti. (Ćiril Jeruzalemski, Brevijar, II, 703)

DUH SVETI – ŽIVOTVORAC

Svijet je vidljiva manifestacija Duha Svetoga, odnosno ljubavi Oca i Sina. Duh Sveti je Životvorac, Duša svijeta, Besmrtnost. Plodna voda u kojoj se odvija život. Humus iz kojeg klijaju žive misli, prave ideje. On je onaj koji je omogućio stvaranje: "Duh je Božji lebdio nad vodama." I čovjek je nastao tako da je Bog u zemljano biće dahnuo. Istim Dahom nas podržava u postojanju. "Oduzmeš li im dah oni ugibaju." Život je sav od tog disanja Božjeg u nama. Svodi se na: udahni, nadahni, predahni, odahni, izdahni.

Život je vatra koju treba poticati, žeravica koju treba raspirivati. "Raspirujte u sebi milosni dar." Slikovito rečeno u život treba puhati da se ne ugasi i ne okameni. Za to se brine Duh Sveti.

"Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." (Ez 36,26-27)

DUH SVETI – OBLIKUJE NAŠE ŽELJE

Život je priča koja nam je ostavljena da je dopričamo. Svakako, s "happy-endom"! A da bi sve ispalo kako treba, kraj treba slutiti. Treba osjetiti bilo života. Ali od kud bi čovjek znao sve što treba znati? Trebamo nekog šaptača, i to je upravo Duh Sveti za kog se kaže da je "slatki gost duše". On uzdiše u nama neizrecivim uzdasima. Tjera nas naprijed. Zauzima se za nas, i moli u svakoj našoj molitvi.

DUH SVETI – DUHOVITOST

Duh Sveti nas čini duhovitima. Preplavljuje raspoloženjem kojim relativiziramo sve zemaljsko što se nameće kao apsolutno. Gipki smo duhom, smioni, stvaramo obrate, kreativni smo. Izričemo na prihvatljiv način teško prihvatljivu istinu. Prkosimo "neminovnostima". Sveti Lovro sa roštilja svojim mučiteljima dobacuje da ga okrenu na drugu stranu, jer da je s ove dovoljno pečen. Dobra šala zlata vrijedi. Legenda kaže da je rimski rob Androklo, kog su bacili u arenu da ga lav pojede, lavu nešto šapnuo na uho nakon čega je ovaj podvio rep i preplašeno se povukao. Šapnuo mu je da ga, eto, može pojesti – ali da zna da će nakon objeda morati održati svečani govor. Simol grada Bruxellesa je dječačić koji se piški. Koliko se sjećam, radi se o događaju kad je neprijateljska vojska zaposjela grad, a građani postrojeni da u grobnoj tišini slušaju zapovijedi mrkog diktatora. U takvoj smrtno ozbiljnoj situaciji iz reda iskorači dječarac i stane piškiti. Najprije nevjerica, pa opći smijeh. Nije li to djelo Duha Svetoga!?

e kad bi malo sišao i nad moj dom

Ne treba sići, u svakom je od nas, samo ga treba osjetiti. Pročitaj cijeli tekst kad budeš imala vremena, odličan je.

gogi pa ti meni samo zadaće daješ

Tako i treba, moramo jedni druge poticati da budemo vrijedni i uspješni.

hmm,to je govorila i moja razrednica

Ako te je Bog pozvao da meteš ulice, onda to radi onom pažnjom kojom je Mikelanđelo klesao, Bethoven skladao. Pa kad Bog jednog dana njima prođe kaže: "Ovdje je živo sjajan pometač ulica." (M. L. King)

jednostavno. opet jednostavno, a krajnje istinito. voljeti život, živjeti život. biti ponosan na sebe. nositi Boga (ljubav) u srcu.

Duh Sveti je stvarateljska osoba, vrhunska sloboda, mir. On osposobljava čovjeka za stvaranje. On je najjača sila svijeta. On je Ljubav i sve vodi tiho, delikatno, polagano, ali sigurno k cilju. Tko njega prima postaje sposoban da pobjeđuje sve nedaće života.

Postoje mnoga pogrešna shvaćanja o identitetu Svetoga Duha. Neki shvaćaju Svetoga Duha kao mističnu silu. Drugi ga misle da je on neosobna silu koju Bog daje Kristovim sljedbenicima. Što Biblija kaže o identitetu Svetoga Duha? Jednostavno rečeno – Biblija kaže da je Sveti Duh Bog. Biblija također kaže da je Sveti Duh Osoba, Biće sa svojim umom, osjećajima i voljom.

Činjenica da je Sveti Duh Bog jasno se vidi u mnogim Pismima, uključujući Djela 5,3-4. U ovim stihovima Petar se suprotstavlja Ananiji zbog toga što je lagao Svetom Duhu i kaže mu da »nije slagao ljudima, nego Bogu«. Iz ove izjave je jasno da je laganje Svetom Duhu ujedno laganje Bogu. Isto tako, znamo da je Sveti Duh Bog po tome što posjeduje atribute, odnosno karakteristike Boga. Primjerice, u Psalmu 139,7-8 vidimo činjenicu da je Sveti Duh sveprisutan: »Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.« Potom u 1. Korinćanima 2,10-11 vidimo karakteristiku sveznajućega Svetog Duha: »A nama je to Bog objavio po Duhu, jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha.«

Možemo znati da je Sveti Duh zaista Osoba jer posjeduje um, osjećaje i volju. Sveti Duh misli i zna (1. Korinćanima 2,10). Svetoga Duha možemo ražalostiti (Efežanima 4,30). Sveti Duh posreduje za nas (Rimljanima 8,26-27). Sveti Duh donosi odluke u skladu s njegovom voljom (1. Korinćanima 12,7-11). Sveti Duh je Bog, treća »Osoba« u Svetom Trojstvu. Kao Bog, Sveti Duh može istinski djelovati kao Tješitelj i Savjetnik kojega je Isus obećao poslati (Ivan 14,16. 26; 15,26).