Imotska krajina: nema asfalta, nema svata

Evo vam tuge velike. Imotska krajina umire, nema male dice, škole se zatvaraju, stari momci se ne žene, a i da oće, s kim će, kad su cure pobigle. Neće, Bože mi prosti, s drugim muškim, između sebe, nisu neljudi. Nek se vidi šta nas je dovatilo, kuku i lele, kako muška poštena čeljad grije šank, i da samo spava preko dvi tisuće starih momaka. Jel to moglo bit dvi tisuće obitelji...?


Antoni Gudelj iz Krstatica u svojoj dimnoj kuhinji. Foto: Joško Šupić / CROPIX Vapaj iz Imotske krajine natjerao nas je u ledenu zimu, pravo u Zagvozd, koji, kažu znalci, trpi najveći populacijski pad. Gori je i od zapada Imotske krajine, Lovreća, Ciste, Aržana i Studenaca, lokacijama čiji su žitelji po tradiciji naklonjeni iseljavanju u Njemačku. Ali gdje naći stare momke kada svi kao po naredbi bježe od novinara, ne želeći javno reći ono što tišti sve takve solo kategorije diljem svijeta.
Malo djece, tek desetak mladosti
Život u dalmatinskom zaleđu, bez lakoće moderne civilizacije, autobusa koji svakodnevno prometuje put grada, friškog kruha koji kombijima ponekad umjesto u jutro, u zabačene zaseoke dođe oko podne, nije im dobar adut u rukavu. Ne pomaže ni to što ih većina ima posao, polja, bogati urod...

Evo, Antoni Gudelj, 38 godišnjak iz Krstatica, ima veliku kuću katnicu, nalik staroj seoskoj školi, traktor, nekoliko auta, i zemlje kao u priči. I bez obzira na to, samac je, isto kao i onih 40-ak prijatelja iz svoga kraja, momaka od 25 do 50 godina što duge trenutke slobodnih zagvodskih dana i noći, krate balotama, kartama i dobrom spizom.

- Nema asfalta, nema svata. Svi bi se mi ženili kada bi našli pravu, ali kako će ona iz grada doć u tužnu Zagoru punu neasfaltiranih cesta. Još će jadnica u rupu upast, slomit nogu, jer su lopovi skinuli poklopce sa šahti. Prodaju divljaci u staro željezo. Di će ić šta kupit, ako ne vozi, ima do dućanića šta i gazit. Ako je šta zaboli u tom slučaju mora naručit taksi pa do Imotskog, 300 kuna brate mili. I sad ti reci kako će ona doć kod nas – kaže Antoni smatrajući kako su ceste ta prva karika koja zbližava ljude, otvara mogućnosti, donosi dućane, život...

Selo nema puno djece, tek desetak mladosti, od koje će većina sa školama otići u bolji kraj. Oni koji su ostali moraju se suočiti s tegobama života u našim ruralnim krajevima. A da im nije problem možda, kako bi se reklo, zmija u džepu, jer navikne se solo čeljad nekako na asketskiji način života, pitamo Antonija vodeći se tvrdnjom kako je najgori muškarac ipak škrt muškarac.


Nediljko Babića Gangster
Doktor za usamljena srca
- A ne, ne, nema toga u nas. Nema škrtosti, još kad se nađe prava cura. Svega mi imamo u obilju, i ne škrtarimo ko škrtočine. Ali žene vole dućane, druženja, a toga ovde nema. I jopet smo na početku. U svakom slučaju ne pati se, imamo okupljanja na kominu, uvik dođu prijatelji, bude domaće juve, kokoši i pure, baci se na gradele, pristavi se peka, uzme se stara bukara, zagusli se, dođe i harmonikaš. A di su balote, karte navačer. Iđe to dobro – kaže Antoni.

Kako napučiti Krajinu, oroditi Imote, zapitali smo i Nediljka Babića Gangstera iz Runovića, doktora za usamljena srca, u čijim se tekicama skriva na stotine imena solo momaka i cura odavde do Ukrajine. Babić sipa podatke, starih momaka je na imotskom području oko 2200, starih cura oko 300. U samom Imotskom manjak je djevojaka, crno na bilo, čak 263. Općina Lovreć, oko 160 solo momaka, cura 58. Proložac je još gori, 240 samih muškaraca, fali 128 cura.

- Naše cure su lipe, radišne, odu na škole, brzo se udaju i više se ne vraćaju. A muški ostaju na didovinama. I tili bi se oni ženit, al ne iđe, zna in nešto zaškripit ko kod sve starije čeljadi. Oću reć da postanu sebičniji, probirljiviji, nauče se životu usamo. A naši su Imoćani zgodni, dobri, radišni momci, pravi muškarci, šteta je to velika – kaže Gangster, inače i predsjednik imotske ispostave Hrvatskog populacijskog pokreta, osnivač Udruge Dalmatinski samci, pa još i vlasnik agencije za posredovanje u sklapanju brakova koja bi mogla uskoro imati i jubilarac od 300 spojenih usamljenih duša.

Dva razreda manje učenika
Svake godine od 2000-e na ovamo, Imotska krajina, kaže Miroslav Budimir, voditelj imotskog pododsjeka za društvene djelatnosti, ima dva razreda manje učenika. Prije deset godina bilo je 3322 đaka, danas 2879. U Zagvozdu je prije deset godina bilo 72 učenika više, a u u Imotskom se taj broj s 1288 spustio na 1203.

Izvor

________________________________

U svima je krajevima tako, osim oko Zagreba.

Nediljko Babića Gangster
Doktor za usamljena srca

koja titula

..pa dođe kao i onima što imaju kupljene

Citat :

U svima je krajevima tako, osim oko Zagreba.

E pa fino ćemo zato pri idućem popisu stanovništva tražiti ispisnicu iz državljanstva, odseliti u Bangladeš recimo i dobro