‘Ljubavni inspektori’ u potrazi za brakovima sklopljenim radi državljanstva

Više od 150 milijuna ljudi ilegalno živi u zemlji u kojoj nisu rođeni, pokazuju istraživanja međunarodnih organizacija. Ne tako malen broj migranata se pred prijetnjom izgona snašao i pronašao rješenje u kupljenoj bračnoj zajednici.
I u Hrvatskoj je broj takvih slučajeva u porastu, a s ulaskom u EU očekuje se i da će problem ilegalne migracije značajno porasti te će Hrvatska sve češće, osim tranzitne, postajati i zemlja odredište nesretnim ljudima u potrazi za boljim životom. Na koji se način hrvatska policija već sada suočava s ovim problemom, pokazuje slučaj N.R. (33) s Kosova, kojim se obratio redakciji “Slobodne” sa željom da upozori na postupanje policije koja mu prijeti izgonom iz zemlje iako je on, kako tvrdi, u cijeloj priči čist.

Policiji je za oko zapeo njegov brak s nešto mlađom Hrvaticom koju je oženio prije nekoliko godina. Već je bio oženjen, na Kosovu, i iz tog braka ima dvoje djece. Problem je nastao zato što ga policija, kako neslužbeno saznajemo, nikad (navodno 10-ak puta) nije našla na prijavljenoj adresi stanovanja.

Policijsko ‘rešetanje’
U prilog mu nije išlo, iako tvrdi da je na sva pitanja odgovorio točno, policijsko ‘rešetanje’ o inventaru u stanu u kojem živi te o pojedinostima o njegovoj partnerici. Sumnje istražitelja pobudila je i činjenica da je 33-godišnjak svoju tvrtku prijavio na toj istoj adresi stanovanja, jer ako ga već nema kući, barem bi na poslu trebao biti. - Punih godinu dana moj status o privremenom boravku u Hrvatskoj je neizvjestan, otkad su me policajci uhitili u pekari na Srednjacima, u kojoj sam radio legalno.

Optužili su me da živim u fiktivnom braku. Od tada nemam mira. Moj brak je legalan, imam pravo boravka, ali ne i pravo na rad. Jedva preživljavamo, ali ne kradem. Bio sam na provjerama u policiji 20-ak puta, ali vidim da me se policajci hoće riješiti. Jedan od njih mi je u postaji rekao da “mi Šiptari nemamo tu pravo boravka i da neće dozvoliti Šiptarima da haraju državom”. Mojoj ženi je, pak, naglasio: “Ti pomažeš Albancima” - ispričao nam je N.R., dodavši da je njegov “slučaj završio na sudu i da je sutkinja rekla da je čist ko suza, ali da je policija uporna u svojim nakanama”.

Cijeli policijski tretman odnosno ophođenje doživljava kao torturu, a na naš upit planira li eventualno imati djece kako bi plavcima doista dokazao da u njegovu hrvatskom braku postoji ljubav, N.R. je odgovorio kako za to ima vremena jer da “iz prošlosti već ima dvoje djece”. - U postaji su me svašta ispitivali, pa čak i kakva je boja stana, gdje se nalazi kuhinja, kakav mi je frižider i kojeg je oblika luster u sobi. Na sve sam točno odgovorio. Pitao sam susjede jesu li se kod njih o meni raspitivali policajci, ali su kazali da nisu - zaključio je N.R., ne želeći nam otkriti druge detalje jer će, kako nam je objasnio, ovih dana pasti odluka o njegovu boravku u RH, koji produžava pune tri godine.

N.R. zapravo je prošao ustaljenu policijsku proceduru u ovakvim slučajevima, a koja uključuje brojne posjete parovima u kojima je jedan bračni drug s problematičnim boravištem. Ti posjeti uključuju brojne provjere kojih ‘osumnjičeni’ nisu uvijek ni svjesni, a provode ih iskusni policijski operativci. U nekim aspektima njihov se posao ne razlikuje mnogo od posla, primjerice, inspektora za droge. “Dobar dan, došli smo u provjeru”, riječi su kojima počinju razgovor policijski službenici kada se prvi put ukažu na vratima stana osobe koja je u svježem braku sa strancem.

Cilj im je, naravno, da došljaka koji se ‘bori’ da dobije stalni boravak u Hrvatskoj ne bude kući toga trena kada nenajavljeno banu na vrata. I dok jedan policajac razgovara sa, najčešće, bračnom družicom, i pokušava na sve moguće načine doznati što više detalja iz njihova zajedničkog života, drugi policajac neprimjetno ‘snima’ očima cjelokupnu unutrašnjost, pa i tlocrt doma te bilježi pojedine detalje o njemu.

Najvažniji cilj je pritom da sugovornik to i ne uoči, jer bi u protivnom ti policijski izvidi propali tijekom kasnijih provjera. Nakon toga se stranac pozove u policijsku postaju, gdje ga se, među ostalim, ‘rešeta’ pitanjima o izgledu unutrašnjosti doma, a ako doista živi u njemu, odgovore na ta pitanja mora sipati iz rukava. Potom na red dolaze i policijski posjeti i razgovori sa susjedima da li svog susjeda stranca zaista i viđaju u susjedstvu, pri čemu je anonimnost zagarantirana.

PIŠE HAJDI KARAKAŠ JAKUBIN

Za papire i do 3500 eura
Od 1200 do 3500 eura je cijena koju će naplatiti ‘mladoženja’ ili ‘mlada’ za svoj potpis na dokumentu koji strancu omogućuje hrvatsko državljanstvo, pokazuju policijska iskustva. Riječ je o kompleksnom problemu i značajnom čimbeniku sigurnosti svake države, pa tako i Hrvatske, a jedini način da se bori protiv takvog varanja države i institucija radi ‘dobivanja papira’, odnosno da se dokaže da u sklopljenom braku nema ljubavi, nego da brak ima samo materijalni predznak, jesu uporne, neprimjetne i iznenadne policijske kontrole.

Upućeni u problematiku stranaca pojasnili su nam kako su pojedinci spremni preuzeti višegodišnji ‘teret’ na svoja leđa u zamjenu za novac koji se zapravo potroši za svega nekoliko mjeseci. Stranci ne biraju previše - odgovaraju im osobe bilo koje životne dobi, s djecom ili bez nje. No problem nastane kad domaći čovjek zapravo shvati da će rastavom lažnog braka ostati bez pola svoje imovine, pa onda odluči policiji ‘cinkati’ stranoga bračnog druga. U takvim slučajevima česte su i ucjene popraćene psihičkim i fizičkim zlostavljanjem, s ciljem da se sve provede do kraja.

Na zapadu skuplje
Često se po oglasnicima mogu vidjeti oglasi za sklapanje brakova čiji su ‘pisci’ uglavnom državljani s područja bivše Jugoslavije ili država nastalih raspadom SSSR-a. Postoje i agencije koje pritom ubiru i 30 posto provizije. Fiktivni brak u u Njemačkoj košta i do 15 tisuća eura.Izvor