Lov na Mjesečevu jezgru

Mjesec, Zemljin najbliži susjed, dugo je proučavan kako bi bolje razumjeli naš vlastiti planet. Od posebnog je interesa Mjesečeva unutrašnjost koja možda sadrži naznake njegovog pradavnog porijekla.

U pokušaju da izvuku informacije o dubokoj unutrašnjosti Mjeseca, tim istraživača vođen NASA-om primijenio je novu vrstu tehnologije na starim podacima. Seizmički podaci koje je prikupio Apollo su reanalizirani pomoću modernih metodologija i doveli su do zaključka kojeg su mnogi znanstvenici predvidjeli: Mjesec ima jezgru. Prema nalazima koje je tim dobio i objavio 6. siječnja u online izdanju časopisa Science, Mjesec ima jezgru bogatu željezom s čvrstom unutarnjom sferom čiji je promjer otprilike 240 kilometara te tekućom ovojnicom čija je debljina oko 80 kilometara.
"Mjesečeva najdublja unutrašnjost, posebno činjenica ima li ili nema jezgru, dugo je bila nepoznanica za seizmologe." rekao je Ed Garnero, profesor u Školi za zemaljska i svemirska istraživanja na ASU-ovom Fakultetu humanističkih umjetnosti i znanosti. "Seizmički podaci dobiveni u starim Apollo misijama su imali previše šuma da bi se moglo pouzdano opisati Mjesec. Druge vrste podataka su dovele do zaključka da Mjesec ima jezgru, ali detalji o njenoj veličini i sastavu nisu bili dovoljno jasni."

Osjetljivi seizmografi raspoređeni diljem Zemlje omogućili su proučavanje unutrašnjosti našeg planeta. Nakon potresa ovi instrumenti snimaju valove koji putuju kroz unutrašnjost planeta što pomaže pri određivanju strukture i sastava Zemljinih slojeva. Baš kao što geoznanstvenici proučavaju zemljotrese kako bi naučili što više o strukturi Zemlje, seizmički valovi "mjesecotresa" (seizmičkih događaja na Mjesecu) mogu se analizirati kako bi se istražila Mjesečeva unutrašnjost.

Kada su Garnero i njegova postdiplomka Peiying (Patty) Lin čuli da se provodi istraživanje u kojem se traži Mjesečeva jezgra kojeg vodi Renee Weber iz NASA-inog Marshall centra za svemirski let, predložili su da bi niz obrada mogao biti učinkovit pristup (metoda u kojoj se seizmički podaci zbrajaju na poseban način i proučavaju se zajedno). Višestruki podaci obrađeni zajedno dozvoljavaju istraživačima da izvuku i vrlo slabe signale. Dubina slojeva koji reflektiraju seizmičku energiju može se odrediti, što na kraju povlači i sastav te stanje tvari na različitim dubinama.

"Metoda niza obrada može pojačati slabe seizmičke signale, koje je inače teško uočiti, spajanjem seizmograma. Ako seizmički val energije odlazi dolje i odskače od neke duboke prepreke na određenoj dubini, poput Mjesečeve ovojnice jezgre, tada bi taj "odjek" signala trebao biti prisutan na svim snimkama, čak i ako je tiši od pozadinskog šuma. Ali kada dodamo signale jedan drugom, ta amplituda jezgrine refleksije postaje vidljiva, što nam omogućuje mapiranje unutrašnjosti Mjeseca." objasnila je Lin, jedna od autora rada.

Tim je otkrio da duboka unutrašnjost Mjeseca ima znatne strukturalne sličnosti sa Zemljom. Njihov rad sugerira da Mjesečeva jezgra sadrži mali postotak lakih elemenata poput sumpora, što je slično lakim elementima u Zemljinoj jezgri – sumpor, kisik i drugi elementi. "Mnoge se uzbudljive stvari događaju s Mjesecom, poput LRO misije profesora Mark Robinson koja daje slike visoke rezolucije nevjerojatnih pojava. Ipak, kao što je i sa Zemljom, još je mnogo toga što ne znamo o Mjesečevoj unutrašnjosti a ti su podaci ključ za dešifriranje Mjesečevog porijekla i evolucije zajedno s vrlo mladom Zemljom." dodao je Garnero.

Znanost.com