Podstanar jednoga miša

Ploveci doživljavate svakojake zgode i nezgode. Ružne stvari gledamo što prije zaboraviti, a lijepima lijecimo dušu podsjecajuci se na njih.

U normalnom životu vecina mladih ljudi koji su sa sela došli u grad bili su podstanari. Iz toga vremena sjecaju se raznih ugodnih i neugodnih situacija, besparice, loših stanodavaca i sl. pa znaju šta je podstanarstvo.

A podstanar kod jednoga obicnog poljskoga miša rijetko je tko bio. Rijetko tko, ali ja sam ipak to uspio, doduše samo na jednu noc.






U ljeto 2004. godine pustio sam se vrlo nabujalom Murom, od Podturena, uplovio u Dravu koja je još nabujanija bila i uputio se do Osijeka. Prvi puta plovim na nekoliko dana. Sa sobom imam i onoga što trebam, a najviše onoga šta ne trebam. Ali znaj ti šta ti sve treba, ipak je prvi put.

Kraj drugoga dana istice mi nedaleko mjesta Budakovac sa hrvatske strane rijeke. Odmjeravam obalu i tražim gdje bih mogao prvo pristati, a zatim i podici šator.S druge strane je Madarska i tamo ne smijem. Ploveci tako spazim jednu dašcaru, kolibu malu, sa pristaništem, napuštenu. Pristanem uz pristanište, pogledam okolo i po travi vidim da tu nije vec duže vremana nitko bio. Otvorim vrata a unutra mali ležaj, polica koja služi kao stol, mala pec i panj za sjedenje. Sve skupa u 2X2 metra. Raskoš za mene. Tim prije što mi tranzistor alarmira pogoršanje vremena.





"Uselio" sam se u unutrašnjost, pripravio i pojeo veceru, propravio ležaj i duboko u noc zurio u rijeku osluškujuci "rijecni mir", a onda pošao spavati.





Ujutro u sam osvit probude me šumovi na stolu. Polagano otvorim oci i imam šta vidjeti. Na stolu se šepuri poljski miš. Malo se pomaknem a on me pogleda i skoci sa stola u rupu koja je bila ispod. Vidim da sam tu stranac, a on domacin. Dao mi je nesebicno na raspolaganje krov nad glavom i zaštitu od moguceg nevremena (nije ga srecom bilo, otišlo nocu negdje dalje). Ujutro došao da se upoznamo i da naplati nocenje. Pošteno. Koristio njegov dom pa mora to i da platim.
To sam i ucinio. Podjelili smo prvo kruh zajedno, a onda sam mu ostavio i dobro parce slanine. Onako da zamasti brkove.





Nakon dorucka spakovao sam se i otplovio dalje, Moga domacina nije bilo da se oprostimo. Od tada ga nisam vidio, ali ga se uvijek sjetim kada gledam ove stare fotografije...

nazdravlje svim dobrim domacinima

bravo za takvoga gosta,trebo bi opet otic posjetit bivseg domacina..tko zna,mozda bi te prepozno

Da omasti brkoove..dobar si gost Oplim

ccc ovo je dobro dobra je slika.