Svjedocenje Karla Wolfa

Dobro jutro. Zovem se Karl Wolfe i bio sam čovjek zadužen za popravak fotografske precizne elektronike sa top-secret-crypto dopuštenjem u Zračnim snagama SAD-a. Bio sam smješten u Langley AFB-u u Virginiji. Sredinom 1965., bio sam posuđen za Lunar Orbiter projekt u NSA-u, u Langley Fieldu. Dr Cilly je vodio taj projekt.



Imali su probleme s dijelom elektronske opreme što je suzilo njihovu produkciju fotografija. Otišao sam u bazu i kad sam ulazio tamo je bilo znanstvenika iz čitavog svijeta. Zapravo sam bio zapanjen što u jednom NSA-ovom projektu vidim ljude iz čitavog svijeta. U početku mi to nije imalo nikakvog smisla.



Odveden sam u laboratorij gdje je oprema bila u kvaru i nisam je mogao popravljati u mraku; morao sam je imati premještenu. U toj mračnoj prostoriji nalazio se u to vrijeme i jedan pilot druge klase. Ja sam također bio pilot, druge klase. Zanimalo me je kako čitav proces funkcionira, kako su podaci s lunarnog orbitera dospijevali u laboratorij. Zamolio sam ga da mi opiše taj proces. To je i učinio. Nakon [ približno ] 30 minuta [ tumačenja] procesa rekao mi je : ˝ Otkrili smo izgled stražnje strane Mjeseca.˝ Zatim je nastavio stavljati pred mene fotografije i na tim fotografijama jasno su se razabirale strukture, građevine oblika gljive, kružne građevine i tornjevi. Na tom stupnju bio sam vrlo zabrinut jer sam znao da radimo u [režimu] kompartmentalizirane sigurnosti. On je povrijedio sigurnost i ja sam zapravo bio uplašen u tom trenutku. I nisam više o tome ništa pitao. Nekoliko trenutaka poslije netko je ušao u prostoriju. Radio sam tamo još tri dana i sjećam se kako sam išavši kući naivno mislio da mogu pričekati da čujem o tome na večernjim vijestima.



I evo, 30 godina je prošlo i [ još uvijek ] se nadam da ćemo noćas o tome čuti. Svjedočit ću, pod prisegom, pred Kongresom, da je ovo što govorim istinito.

Koliko sam ja po ovom tekstu shvatio na drugoj strani Mjeseca zapravo postoji jedna određena vrsta vanzemaljske civilizacije.Znači ipak nismo sami u svemiru, to sam i mislio