Fotografije koje se gledaju na vlastitu odgovornost

Drogiranje. Golotinja. AIDS. Masturbacija. Pederi. Kurve. Transvestiti. To su neke od standardnih tema kontroverzne američke fotografkinje Nan Goldin, koja je uvijek pokazivala afinitet za društvene marginalce i autodestruktivno ponašanje, između ostaloga, jer se uvijek kretala u takvom miljeu

Fotografije Nan Goldin za vječnost su uhvaćeni trenuci stvarnosti, ne uvijek tehnički ispolirani, ali uvijek iskreni u onome što prikazuju i sposobni da probude emocije.

Danas 57-godišnja Goldin živi u Parizu, no grad koji je najviše obilježio njezino stvaralaštvo bez sumnje je Berlin, koji je prvi put posjetila početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, da bi 1991. dobila izdašnu umjetničku stipendiju i nastanila se na nekoliko godina u njemu. U Berlinu je provela najsretnije godine svog života, otkrila je u jednom intervjuu: 'Velika je sličnost između New Yorka i Berlina. U New York se doseljavaju Amerikanci koji žele pobjeći od Amerike. A u Berlin se doseljavaju ljudi da bi pobjegli od Njemačke - od služenja vojnog roka, od škole, od roditelja, povijesti holokausta.'

Nan Goldin također je kao klinka od 14 godina pobjegla od svojih roditelja i otad su joj obitelj bili ljudi s ruba društva koje je s vremenom pretvorila u subjekte svog umjetničkog rada.

Najvažniji momenti u njezinoj fotografskoj karijeri vezani su za Berlin, pa je zato tamo nedavno otvorena velika retrospektiva Nan Goldin, pod nazivom 'Berlin Work', koja okuplja njezine radove od 1984. do 2009. godine, sve napravljene u glavnom gradu Njemačke. Goldin je na berlinskoj gej sceni prešla put od entuzijastične amaterke do ozbiljne umjetnice što se najbolje vidi o serijalu koji ju je lansirao u umjetničku orbitu.

'Balada o seksualnoj ovisnosti' slavna je zbirka fotografija, više od pola nastalih baš u Berlinu, a prvi put javnosti su predstavljene kao slide-show u tamošnjem kinu Arsenal Cinema. Kasnije su uvezane u knjigu fotografija koja je postala bestseler i tako zacementirala status Nan Goldin kao važne suvremene fotografkinje.

'Berlin Work' sastoji se od dvije trećine fotografija koje do sada nisu predstavljene javnosti, a tu su i one na kojima Goldin prikazuje kćerke svojih prijatelje kako gole plešu. U nekim zemljama ti se radovi smatraju pornografskim i pedofilskim te nije dozvoljeno njihovo prezentiranje javnosti. Naravno, riječ je o pedofilskoj pornografiji koliko su to i fotografije Mije Vesovića na kojima je prikazan goli dječak s buketom cvijeća. Nan Goldin, naravno, nikada nije bježala ni od razotkrivanja same sebe kroz objektiv, pa je jedna od najupečatljivijih slika, koja je dio i izložbe 'Berlin Work', njezin autoportret nakon što ju je pretukao nasilni ljubavnik iz 1984. 'Toliko me je pretukao da sam se iz Berlina morala vratiti u Boston, na operaciju', prisjeća se Goldin te mračne epizode svog života.
Početkom devedesetih, Goldin je pak provela tri godine u sada srušenom berlinskom skvotu, koji je bio okupljalište umjetnika i narkomana, i dio fotografija vrlo je eksplicitan u razotkrivanju uništenja koje teška ovisnost izaziva na ljudskom tijelu. Naravno, ima i brojnih fotografija koje prikazuju suptilnu ljepotu života na marginama, postkoitalni sjaj i ženskih i muških ljubavnika, kao i nezaboravne zabave kakve se mogu samo u Berlinu doživjeti.

Nan Goldin uvijek je vrlo direktna u svom radu, pa zato i ne čudi da je bila inspiracija za lik u cijenjenom filmu 'High Art' Lise Cholodenko, o umjetnici koja teško razgraničuje život od fotografije. Ali baš zbog toga, Goldin je uspjela, jer se nije nikada skrivala iza formalističkih vježbi ili uglancanih modela. Sve što vidite na njezinim se fotografijama dogodilo, a većina toga i ono najvažnije dogodilo se u Berlinu.

Izložba 'Berlin Work' postavljena je u Berlinische Gallerie i za javnost je otvorena do kraja veljače 2011. Ako se do tada zateknete u glavnom gradu Njemačke, propuštate pogledati fotografije Nan Goldin na vlastitu odgovornost.



izvor.t-portal

ovo je samo par slika od Nan Goldin i na njima se vidi ono što je Cass već opisala...sad ne bih puno da stavljam fotografije...dovoljan je par da se vidi rad, ideja i poruka autora...