Sedam najnadrogiranijih pisaca svih vremena

Njihova djela su u samom vrhu svjetske književnosti, a mnogi bi ljudi voljeli imati barem djelić njihovog talenta. No, tajna uspjeha za neke od njih, leži u neprestanom i nemilosrdnom drogiranju, iz čega su crpili veliki dio svoje inspiracije.

Nije nepoznata činjenica da su veliki književnici svim dostupnim sredstvima trovali svoj mozak i krv u cilju izlječenja vlastite bijede, dosade, a ponajviše, nedostatka inspiracije.
edini legalni, sveprisutni alkohol, mnogi su često zamijenili ili, pak, kombinirali s drogama, i to još od vremena Shakespearea, koji je za vrijeme pisanja Macbetha eksperimentirao s korijenom otrovne biljke kukute (Conium maculatum).

Eksperimentiranje ih je udaljavalo od bliskih osoba, pa su svoje najdublje strahove, najmračnije misli i fikcije prenosili na papir i stvarali velika književna djela. Bez obzira bile one organske, sintetičke, stare, nove, stimulativne ili halucinogene, droge utječu na promjenu percepcije, raspoloženje, mijenjaju ponašanje i stanje mišljenja.

Odabrali smo sedam književnika koji su, osim po svojim književnim djelima, bili vrlo poznati po konzumaciji droga.


1. Hunter S.Thompson

Novinar i pisac, začetnik gonzo novinarstva, bio je ozloglašen kako zbog zagovaranja upotrebe, tako i zbog neograničene konzumacije psihodeličnih i drugih droga za mijenjanje svijesti. Ljubio je i alkohol i oružje, iako nešto manjim žarom. Prezirao je svaki autoritet i često isticao svoje libertarijanske stavove. Njegova teška narav i sklonost incidentima bili su plodno tlo za ludilo koje ga je obuzelo nakon konzumacije svih mogućih droga, a vidljivo je u njegovom najpoznatijem djelu Strah i prezir u Las Vegasu, prema kojem je snimljen i film.


"Imali smo dvije vrećice trave, 75 kuglica meskalina, pet tabli tripa, punu vrećicu kokaina i čitavu galaksiju tableta za spuštanje, dizanje, vrištanje i smijanje. Zatim pola litre tekile, četvrt ruma, gajbu Budweisera i pola litre čistog etera. Brinuo me jedino eter. Na svijetu ne postoji ništa bespomoćnije i neodgovornije od čovjeka čiji je mozak natopljen eterom", opisao je Hunter svoje putovanje američkim pustarama.
Početkom 2005., u 68. godini, ubio se ispalivši si metak u glavu. U oproštajnom pismu kao razlog je naveo starost i nedostatak zabave.


2. Ken Kesey

Najpoznatiji po romanu Let iznad kukavičjeg gnijezda i kao kontrakulturna ikona, dobrovoljno je sudjelovao u projektu MK-ULTRA, tajnom istraživačkom projektu CIA-e, koji je financirala vlada od početka 50-ih do kraja 60-ih godina.

Projekt se temeljio na eksperimentima u kojima je testiran učinak raznih droga, kao što su LSD, meskalin i trava, na čovjekov mozak. Kesey je neograničeno uživao u drogiranju, a za to vrijeme pisao je roman o društvenoj izolaciji.
Istovremeno, radio je u bolnici s ratnim veteranima i komunicirao s njima 'natripan' k'o luđak.


3. Jack Kerouac

Kerouac svoj je bestseler, autobiografski roman Na cesti napisao u samo tri tjedna na roli papira dugoj 30 metara, i to pod djelovanjem amfetamina. U njemu je opisao putovanje po Americi u društvu nekoliko kolega 'bitnika', a pokretačko gorivo bile su im droge.


Njegova sklonost drogiranju izbila je na površinu u romanu The Subterraneans (Podzemnici), koji je napisao u samo tri dana, a benzedrine (miks amfetamina) omogućio mu je nadljudski tempo rada.


4. Aldous Huxley

U isprobavanje halucinogenih droga, upustio se tek pred kraj života, a prva u nizu bila je meskalin, koji je prvi put probao u 59. godini. Često je uživao u psilocibinu, psihodeličnom alkaloidu, nadrogirana stanja je bilježio, a svoje monologe snimao na diktafon. Nevjerojatne doživljaje objavio je u knjizi Vrata percepcije i u eseju Raj i pakao.


Koliko je primamljivo bilo njegovo eksperimentiranje s opijatima, dokaz je i da je knjiga Vrata percepcije bila inspiracija grupi The Doors. Umro je u 69. godini, a na samrti je zatražio i dobio LSD kako bi lakše prešao 'na drugu stranu'. Huxley je napisao kako mu je droga otkrila 'sakramentalnu viziju stvarnosti'.


5. William S. Burroughs

Neizlječivi ovisnik o heroinu, morfiju i eukodolu (derivatu codeina, alkaloidu iz opijuma), bio je ovisan o pisanju koliko i o igli. Kao narkoman je napisao knjigu Narkomanka, a njegov najveći uspjeh bio je roman Goli ručak, poluautobiografska priča, koju je napisao pod utjecajem omiljenih opijata, što je i vidljivo po količini nasilja, perverzija i stvorenja koja se pojavljuju u knjizi.


Iako se dva puta ženio, Burroughs je cijeloga života imao muške ljubavnike. Pištoljem je slučajno ubio vlastitu ženu (također ovisnicu o heroinu), dok je pokušavao pogoditi jabuku na njenoj glavi, poput Williama Tella.


6. Stephen King

Kinga prati reputacija da u kratkom vremenu može proizvesti tvorničku količinu književnog materijala. Čini se da svakih nekoliko mjeseci ima novi dodatak od tisuću stranica za 11-dijelni serijal. Stimulansi su direktno odgovorni za osjećaj nedodirljivosti i neranjivosti, kao i za lagani ulaz u bogati bazen ideja, te na naizgled vječni tijek kreativne energije.


King je priznao da se 'odvaljivao' kokainom, te da je od 1979. do 1987. godine bio pravi ovisnik, što objašnjava njegov bogat književni opus. Treba spomenuti činjenicu da u svakoj njegovoj priči postoji psihopat, luđak, neki preemocionalni lik i netko pun samopouzdanja. Kojeg li čuda! Pa to su nuspojave konzumiranja kokaina.


7. Charles Baudelaire


Posljednji književnik, u usporedbi s ostalima na našoj listi, po drogama koje je konzumirao, može se činiti kao pravo nevinašce. Jedan od najvećih zagovornika pušenja hašiša (u svoje doba), bio je član hašiš kluba koji je postojao od 1844. do 1849. godine. Nikada nije skrivao svoje oduševljenje njime (s vremenom se utapao i u opijumu), nazivajući ga jednom od najučinkovitijih droga u stvaranju umjetničkog savršenstva. Opisujući omiljene opijate, koristio je pojmove kao zgodno, prikladno i praktično.
izvor

a ima ih još neimenovanih dosta