Ritualna Magija

PRVI SLUČAJ:
Prvom žrtvom je postao francuski koncertni pijanist, kojega je novinar William Seabrook, da bi zaštitio njegov pravi identitet, nazvao Jean Dupuis. Kao pristalica križara, astrologije i drugih okultnih učenja, Dupuis se pridružio sumnjivoj "ezoteričnoj grupi", s kojima se kasnije rastao - ali ne u najboljim odnosima. Grupa mu je zamjerila njegov odlazak i odlučila uništiti njegovo umijeće sviranja na klaviru!

Najprije su pokušali s magijom. Napravili su lutku u obliku pijaniste, pokrstili njegovim imenom i obukli odijelo, koje je običavao nositi na koncertima. Njegove su ruke stavili u kliješta, koja su svakodnevno zatezali.

Onda je slijedila psihološka strategija. Navodni prijatelji su počeli izvršavati pritisak na pijanistu, aludirajući na to da njegovi prsti navodno nisu više tako pokretljivi. Pitali su ga osjeća li potrebu za odmorom od nekoliko dana ili da li možda ima ranjeno zapešće ili upalu živca.

Nakon jednog ili dva tjedna, sugestija je počela davati rezultate. Klavirska interpretacija Jeana Dupuisa je postala vidljivo nesigurnija. Nekoliko dana prije koncerta je dobio anonimno pismo, koje je počinjalo riječima: "Mogao bih Vam reći što nije u redu s Vašim rukama, ali to je tako grozno da se skoro bojim izreći istinu." Poslije se pismo bavilo okultnom teorijom u odnosu prema magijskoj povezanosti između stvari i ljudi - predmeta, s kojim se prije bavio pijanista i napokon napisano je sve o detaljima lutke, koja je imala ruke u kliještima. Navečer je Dupuis primio drugo pismo: "Kliješta se navečer tako stegnu, da će Vam smrskati ruke."

U ovom slučaju žrtva je i sama vjerovala ritualnoj magiji i vjerovala u njenu moć.


DRUGI SLUČAJ:
Seabrookov drugi slučaj dokazuje da postoje tako mračni rituali, koji mogu utjecati i na takve ljude, koji ne vjeruju njihovim učincima.

Žrtva je bio francuski mehaničar po imenu Louis. Volio je mladu djevojku, čija je baka bila seljanka i bavila se magijom. Baka je toliko mrzila Louisa, da je jednoga dana skoro došlo do fizičkog obračuna. Nakon svađe, Louis se uputio kući, po poznatoj šumskoj stazi. Vještica je počela pjevati čarobne uroke: "Poremećeni duh će se vrtjeti i uzrokovat će vjetar, što će za posljedicu imati iskrivljene noge. Počni plesti svoju mrežu..."

Kad se Louis ni nakon sumraka nije vratio kući, krenuli su u potragu za njim. Našli su ga na rubu šumskog puteljka, u bodljikavom grmlju. Nije mogao bježati, čak ni kretati se. Bio je oduzet. Rekao je da je sišao sa ceste jer mu se zavrtjelo u glavi. Doživio je nešto poput moždanog udara. Iako lokalni liječnik nije mogao ustanoviti nikakvo fizičko oboljenje, Louis je tvrdio i dalje da je bolestan.

Seabrook je napokon posjetio stari podrum, u kojem je baka izvodila svoje magijske obrede, u uvjerenju da je za Louisovo stanje odgovorna ritualna magija. Na zemlji je bila napravljena minijaturna šuma, puteljak, korov i trnje. U sredini se nalazila lutka nalik Louisu, sa zavezanim očima i zavezanim nogama, zapletena u mrežu od trnja.

Seabrook je uzeo lutku i pokazao je Louisu. Louis je bio vrlo ljut, ali je odlučno odbio pomisao da njegova oduzetost može biti povezana sa činima. Da je shvatio da u dubini njegove podsvijesti ipak postoji primitivna vjera u čarobnjastvo i natprirodno, možda bi uspio stati na svoje noge i pobjeći.

Izvor

Ajme kolko ti tog otvori!!Ma di ih samo nađeš??