Reforma europskog vinarskog sektora

Što zbog tradicije, a više zbog neznanja o e-poslovanju, hrvatski vinari radije uzimaju skupe kredite nego se odriču dijela vlasništva. Čak ih ni činjenica da su ovogodišnju berbu grožđa dočekali s punim podrumima, nije potaknula da naprave iskorak odnosno promijene dosadašnji način poslovanja. Sad je njihovo poslovanje vezano uz komercijalne banke, koje bi se trebale baviti svojim matičnim poslovanjem, a prirodni investitori poput mirovinskih i investicijskih fondova te strateških partnera trebaju ulagati u kapital poduzeća.
Iako su ovogodišnju berbu grožđa hrvatski vinari dočekali s punim podrumima, čini se da vinarski sektor još uvijek nije spreman napraviti iskorak, odnosno promijeniti dosadašnji način poslovanja.
Ivica Matošević, jedan od najpoznatijih vinogradara i vinara u Istri, prvi se požalio da su banke zapravo vlasnici uređenih vinskih podruma u Istri, koja je napravila najveći iskorak u posljednjih desetak godina kako u kvaliteti tako i u prezentaciji vina. Matošević dodaje da vinarima, koji teško nalaze put do tržišta, od prodane litre vina u ugostiteljstvu, koje ima neprimjereno visoke cijene kvalitetnih vina, ostane manje od 10 kuna. S druge strane, vinari su da bi se riješili ogromnog viška vina na tržištu, koji je premašio domaću jednogodišnju proizvodnju od 60 milijuna litara, počeli prodavati vino ispod proizvodne cijene. No, što zbog zadržavanja obiteljske tradicije, a što zbog nepoznavanja drugih mogućnosti, prije svega elektroničkog poslovanja, domaći vinari nisu spremni odreći se dijela vlasništva te dopustiti ulazak investicijskih fondova u vinarije.

Naime, sad je njihovo poslovanje vezano uz komercijalne banke, koje bi se trebale baviti svojim matičnim poslovanjem, a prirodni investitori poput mirovinskih i investicijskih fondova te strateških partnera trebaju ulagati u kapital poduzeća. No, iako investicijski fondovi kod nas nisu pustili dublje korijenje, njihovo je poslovanje i dalje u stalnom usponu. Prinosi su u investicijskim fondovima gotovo dvostruko veći nego od kamata.
Vinar i vinogradar Ivan Enjengi kaže da nekontrolirani uvoz svega i svačega, a najmanje kvalitetnih vina, najviše koči domaću proizvodnju, koja mora naći bolji način da dođe do većega izvoznog tržišta, jer domaći restorani to sigurno nisu. S druge strane, Moreno Coronica kaže da u Istri rade vino već tisuću godina, a da za uspjeh malvazije, koja je postala poznati brend Istre, nisu zaslužni bankari koji ih prate, već vrijedni i ustrajni vinogradari.

Domaći vinogradarski sektor uglavnom je konsolidiran, jer 10 najvećih vinarija drži više od 70 posto tržišta vinom. Samo Agrokor na godinu ima 2000 vagona vina, a Kutjevo i Đakovština po tisuću. No, konsolidacija sektora nije završena, jer mali, obiteljski vinogradari neće opstati na tržištu EU-a. Tu potencijalni ulagači i uz minimalna ulaganja mogu dobro zaraditi, jer domaće vino, kupljeno u vinskom podrumu, nikada nije bilo jeftinije, a tržište će se oporaviti. Ulaskom u EU hrvatskim vinarima bit će otvoren put tržištu od 500 milijuna stanovnika. No, pod istim uvjetima koji vrijede za druge zemlje članice, pri čemu će uspjeh u najvećoj mjeri ovisiti o nama samima, našim mogućnostima i spremnosti da prihvatimo nove izazove u poslovanju. Uspješan poduzetnik, a ne samo dobar proizvođač, privlači investitore. Kako bismo se mogli nositi s konkurencijom koju nosi EU, potrebno je nastaviti podizati višegodišnje nasade te modernizirati proizvodnju u tehnološkom smislu s konačnim ciljem povećanja prihoda i smanjenja troškova. Jačim marketingom i povećanom promocijom hrvatskih vina kako u Hrvatskoj tako i u EU te zajedničkim nastupom vinara na tržištu, hrvatska vina moraju pronaći odgovarajući tržišni segment kako bi bila dostupna potrošačima, koji se sve više okreću pivu i drugim bolje reklamiranim pićima.
EU potiče krčenje vinograda sa 7714 eura
U EU-u je u tijeku radikalna reforma europskoga vinarskog sektora radi jačanja konkurentnosti europskih vina i zadobivanja izgubljenih tržišta. Reforma uključuje smanjenje količine neprodanih viškova vina, poticanje dobrovoljnoga krčenja vinograda, povećanje ulaganja u marketing i druge mjere povećanja konkurentnosti europskih vina u odnosu na ona iz SAD-a, Australije i Južne Amerike. Posebno je sporan prijedlog o krčenju čak 200.000 hektara vinograda, koji EU pokušava »zasladiti« obećanim premijama od 7714 eura po hektaru u prvoj godini reforme. U petoj bi godini taj iznos trebao biti smanjen na 2938 eura po hektaru. Dakle, ako sad zasadite vinograd u Hrvatskoj, nakon ulaska u EU možete zaraditi njegovim iskrčenjem. Naime, vjerojatnije je da će se za krčenje vinograda odlučiti siromašniji poljoprivrednici u Istočnoj Europi da bi ostvarili pravo na pomoć EU-a nego veliki proizvođači vina kao što su Italija, Francuska i Španjoska. EU troši pola milijarde eura na godinu na rješavanje viška vina. U novim su članicama (EU-12) svjesni prednosti koje reforma donosi, izražavajući zadovoljstvo namjerom Bruxellesa da agresivnije promovira europska vina i uloži veće napore u suzbijanje uvoza, koji je u proteklih 10 godina imao godišnju stopu rasta od 10 posto.

Autor: Marinko Petković