Dama iz vlaka

Tijekom svog studijskog boravka u Parizu 1928. godine, Gerrardu Haylu je bogata plemićka obitelj iz doline Loire, ponudila mu je pozamašnu svotu za izradu portreta. Do njih je putovao vlakom. Putnika je bilo jako malo pa je Gerrard bio sam u odjeljku.
Uspavan ravnomjernim udaranjem kotača, slikar je na tren zaspao. Kad je otvorio oči više nije bio sam. Nasuprot njemu sjedila je mlada dama, elegantno odjevena. Izmijenili su nekoliko uobičajenih rečenica, pa se ispostavilo da mlada dama zna mnogo više o slikaru nego što se moglo pretpostaviti. Gerrardu nije bilo jasno od kuda bi ona mogla znati toliko o njemu, kada se nikada ranije nisu sreli.
Mlada dama ga je upitala da li bi ju znao nacrtati po sjećanju. Na to je slikar odgovorio da bi, iako bi mu bilo draže da to uživo učini. Dama se osmjehnula, a kada je vlak počeo kočiti, ona je ustala i krenula prema izlaznim vratima. Poručila je Gerrardu da će se opet sresti. Gerrard je bio zbunjen.
Već na sljedećoj postaji sišao je i gospodin Hayle. Na drvenom peronu, dočekali su ga grof i grofica u svojoj otmjenoj kočiji. Odvezli su ga do svog prekrasnog dvorca na samoj obali rijeke Loire. Nakon što su mu pokazali okolicu, došlo je vrijeme večere. Slikar se ispričao svojim domaćinima i krenuo stepenicama u svoje odaje da se presvuče. Na pola puta odjednom je zastao i zagledao se u svoju bljedoliku suputnicu iz vlaka.
Mlada dama je zastala i rekla mu da je bila u pravu kad je rekla da će se ponovo sresti. Gerrard joj je rekao da je znao da idu u istom smjeru da joj se mogao pridružiti i nastaviti zajedno. Dama mu je rekla da bi to bilo dosta završeno.
Gerrard je još malo gledao za damom, a onda je otišao u svoju sobu. Kad se kasnije pridružio domaćinima, prvo što je primijetio da nedostaje mlada dama iz vlaka. Slikar je bio vrlo radoznao pa je upitao i grofa tko je bila ta mlada djevojka, budući da ju nije vido cijelu večer. Grof i grofica de Montagne su ga čudno pogledali, te su mu rekli da njih dvoje žive sami u dvorcu.
Gerrard se nije predavao. Rekao im je koliko je mlada dama puno znala o njima i o dvorcu i da je prije nego što je sišao vidio ju je na stepenicama. Grof i grofica su problijedili te su ga upitali da li bi ju mogao skicirati.
Gerrard je uzeo papir i olovku i nakon 10 minuta pokazao je grofu i grofici taj papir. Grofica se zaprepastila kada je vidjela skicu, a grof je smogao snage odgovoriti Gerrardu tko je ta djevojka. Bila je to njihova kćer koja je umrla prije dvadeset godina.
Gerrard je kasnije ispričao svojim američkim prijateljima, da su sa „damom iz vlaka“ putovali i drugi svjedoci iz tog mjesta. Nerijetko bi se pojavljivala u noćima obasjanim mjesečinom i šetala željezničkim nasipom – bez glave.
Vjerojatno ju je tražila jer se mlada kontesa iz nepoznatih razloga bacila pod vlak. Gerrard Hayle je crtež ostavio njenim roditeljima, gdje se i danas može vidjeti izložen na zidu u njezinoj nekadašnjoj sobi.

Izvor

Jeeeeeeeeeeeeeeezivo...Al mi se sviđa!

Ovo je jedan vrlo nesvakidašanj slučaj.
Obično duhovi koji se pojavljuju na našem trodimenzionalnom svijetu straše ljude i priređuju im razna s_ _ _ _, ali u ovom slučaju koliko se meni ćini da je taj duh žene bio vrlo blagonaklonan.