Svatko može biti Lionel Messi

I VI MOŽETE driblati kao Lionel Messi, poruka je knjige "Kod talenta" eminentnoga američkog novinara Daniela Coylea. Naravno, pod nekoliko uvjeta.

"Dva najosnovnija su da imate između šest i 12 navršenih godina, te da u razvijanje svoje sportske vještine uložite 10.000 radnih sati uz totalnu posvećenost cilju", otkriva u posljednjem izdanju magazin Lige prvaka Champions.

Do tog zaključka je Coyle došao radeći na vlastitom bestselleru, u koji je uložio mnogo truda i mnogo istraživanja.

Tajna je u mijelinu, tvrdi Coyle, dijelu neurona koji obavija živčana vlakna u mozgu. Radi se zapravo o ovojnici bogatoj masnim tvarima, koja pomaže ubrzavanju prijenosa živčanih podražaja. Kad sportaš u razvoju, u ovom slučaju nogometaš, sustavno i predano trenira, njegov mijelin zapravo se obogaćuje i proizvodi deblji sloj vlastite ovojnice, što dovodi do ubrzavanja poruke koju mišići dobivaju iz mozga, te reakcije sportaša postaju sve brže i brže.

Opisani proces zaslužan je za iznenadne, nepredvidive i po suparničke obrane razarajuće poteze Barcelonina Argentinca i drugih ponajboljih svjetskih nogometaša, poput odigravanja petom ili udarca škaricama.

Debljina mijelinske ovojnice povećava se dodatno ukoliko nogometaš trenira izvan svoje "zone ugode", procesom koji se naziva "duboki trening". Za razliku od, primjerice, golfera, koji ponavljaju istu tehniku udarca u "zatvorenoj okolini", nogometaši moraju u datom trenutku utakmice odgovoriti na čak 21 pojedinačnu akciju drugih sportaša.

U stanju "dubokih treninga" igrači čine pogreške. One im, međutim, pomažu jer iz njih uče. Ipak, to se radi tek u kasnijoj fazi treninga.

Coyle dokazuje da nije slučaj da toliki broj tehnički vrhunskih nogometaša dolazi iz brazilskoga malog nogometa ili iz Barcelonine nogometne akademije La Masia. Proces igračkog odgoja u Masiji počinje učenjem mladih nogometaša kojem je cilj da svakog pojedinca učini jakim na lopti, da se djeca osjećaju ugodno s loptom u posjedu, i to u nenatjecateljskom okruženju. Zbog toga u Masiji uopće ne prakticiraju utakmice 11 protiv 11 u predpubertetskoj dobi.

"Mijelin ne mari tko ste i kako se zovete, već samo o onom što radite", konstatira Coyle sasvim uvjeren da će novih Messija biti pregršt, kako iz Barcelonine, tako i iz nogometnih akademija drugih klubova budu li primijenivali metode iz La Masije.

Mnogi stručnjaci koji su pročitali knjigu zadivljeni su saznanjima koje je ponudio Coyle. Toni Huber, teniski trener i suprug južnoafričke tenisačice Liezel, tako je konstatirao:

"Knjiga na izvrstan način demistificira značaj urođenog talenta, čiji je utjecaj na razvoj vrhunskog sportaša, sasvim sam siguran, uistinu minoran."

Izvor

Doista, za vrhunsku formu i nogometno znanje presudna je predanost tom sportu i trening, no ne samo to. Neki treniraju godinama, pa su nikud nikam, dok su drugi talenti bez pretjeranog treninga. Nogomet nije samo ritanje lopte u protivnički gol, to je mješavina taktike, talenta i timskog duha. Drugim riječima, znati baratati s loptom nije dovoljno za biti dobar nogometaš, treba znati igrati i bez lopte, otkrivati se, dobro pozicionirati u obrani i napadu... To je glavna bit. Za to treba imati i određenu inteligenciju, dobar pregled igre i isto tako "povezanosti" sa suigračima, znati što suigrači misle bez da verbalno komunicirate. E to je pravo znanje nogometa, to znanje se može steći igranjem i treningom, ali činjenica je da ne mogu svi biti jednako dobri u tome. Nisu neki igrači bez razloga, napadači, drugi veznjaci, treći braniči, ne odgovaraju svima sve pozicije.
Evo primjer jednog Inzaghija, ako ga se sjećate. Igrač nije bio ništa posebno, ali je davao golove. Zašto? Zato jer je imao nos za to, znao je iskoprcati loptu i nekako ju ugurati u mrežu ili se naći na pravom mjestu u pravo vrijeme. E, takvu njušku za gol nemaju svi, ali svatko ima nešto svoje, neki tehniku, drugi su brzi, treći imaju šutinu itd.