Ezoterija (ukleti dijamant i tajna budinog kipa)

Ezoterija, je kao vrlo zlosretna vještina nikla na dalekom istoku i kazuje se da je upravo istocnjacka ezoterija najjaca. U toj misticnoj rijeci nailazimo zapravo na vrlo jednostavan pojam, prokletstvo. Vještaci, šamani, carobnjaci pa cak i svecenici koristili su se a možda još uvijek koriste tu vještinu. No nije uvijek receno da je dragocjeni ali opasni predmet zacaran ljudskom rukom. A to je i ono što najviše zacuduje. Neka od najpoznatijih prokletstva nevjerojatna su jer su predmeti od prvog trenutka svom vlasniku donosili nesrecu i jad... Poput zvijezde koja zraci ledeno-plavu vatru, blistao je na celu indijskog kumira u hramu, sve dok ga nije bezbožno izvadio lopovski hinduisticki svecenik cija je kazna za ovo svetogrde bila spora i bolna smrt. Tako prema legendi pocinje mracna povijest jednog od najpoznatijih ukletih dragulja na svijetu. Poznat je pod imenom Hopeov dijamant. Ali zašto se smatrao ukletim ? Zašto su njegovi vlasnici mislili da je prelijepi tamnoplavi dragulj zlokoban ? Isto tako mnogi su zacijelo culi za još jedan tajanstveni dragocjeni predmet koji je pokazao slicne sposobnosti ugrožavanja vlasnikova života. Jednaku tajanstvenu moc imao je Budin kip isklesan iz zelenog žada. Kako i zašto ? Što je taj predmet cinilo toliko opasnim ?

HOPEOV DIJAMANT
Legenda o jednom od najpoznatijih prokletstva na svijetu – "prokletstvu dijamanta
Hope"- cija je vrijednost procijenjena na 42,52 karata, je manje-vise poznata. Skupocjeni Hope, naime, nije donio mnogo srece nijednom od bivših vlasnika, pocevši od zlosretnog francuskog kralja Luja XIV pa do americke bogate nasljednice Eveline Wols McLeean. Njegova prica pocinje kada biva iskopan u rudnicima Golconda u blizini rijeke Kistna i Jugozapadnoj Indiji, a svoj europski debi imao je 1642. kad ga je kupio francuski trgovac
Jean-Baptiste Taverinier. Godine, 1668. prodao ga je za velike novce kralju Luju XIV., ali je tim novcem morao namiriti velike dugove svog sina. Tavernier je otputovao u Indiju u nadi da ce nadoknaditi gubitak, ali su ga rastrgali divlji psi. U meduvremenu, dijamant je prelazio iz ruke u ruku nekoliko kraljeva koji su svi doživjeli strašnu sudbinu. Kralj Luj XIV., koji je prije bio neusporediv po svojoj velicanstvenosti, izgubio je vecinu carstva i svoju omiljenost. Princeza de Lamballe nasmrt je pretucena a kralj Luj XVI. i kraljica Marija Antonietta pogubljeni su. Mnogo godina kasnije, nizozemski brusac dijamanata vješto je smanjio njegovu velicinu, ali ne i opako djelovanje. Njegov mu je vlastiti sin ukrao dijamant pa je brusac, sav izvan sebe, pocinio samoubojstvo. Godine 1830. kad ga
je kupio utjecajni bankar Henry Hope, taj je zlokobni dijamant dobio svoje službeno ime. Jedan od njegovih potomaka, siromašni lord Francis Hope, prodao je dijamant kada ga je njegova žena proklela smatrajuci ga krivim za njihov neuspješan brak. A njegov kupac, francuski zajmodavac Jaques Colot, poludio je i pocinio samoubojstvo, dok su iduca dva vlasnika bila ubijena. Turski sultan koji je 1908. kupio dragulj za 400.000 $, ubrzo nakon toga nožem je ubio svoju ženu i bio zbacen s prijestolja. Nakon što je 1911. Edward McLean kupio taj isti dijamantm cijelu su njegovu obitelj snašle razne nesrece. Govori se da je jedini nacin da se netko oslobodi predmeta koji donosi nesrecu, njegovo je darovanje, a ne prodaja. Stoga je zanimljivo da je jedina osoba koja nije doživjela nesrecu, a posjedovala dijamant, bio americki draguljar Harry Winston. Kad je kupio dijamant koji je bio u posjedu McLeanove nesrecom pogodene obitelji, nije ga dalje prodavao. Umjesto toga, darovao ga je Institutu Smithsonian, gdje se nalazi i dan danas. Neprocjenjivo mineraloško cudo, zauvijek ce pratiti legenda cije prodorne plave zrake skrivaju nasilnu povijest prskanu krvlju i morama prijašnjih vlasnika.

BUDIN KIP ISKLESAN IZ ZELENE ŽADE
Jednaku je tajanstvenu moc kao i Hopeov dijamant imao još jedan tajanstveni predmet. U knjizi Necujno kroz džunglu, Ludwig Koch-Isenburg iznosi cudnu povijest malena prekrasna Budina kipa koji je isklesan iz zelenog materijala kojeg nazivamo žada. Kipic je stajao do nogu golema drvenog kipa Bude koji je bio isklesan iz kamena u pecini skrivenoj džunglom koja se koristila kao hram u Tajlandu. Nizozemac Klaasen bio je toliko ocaran savršenstvom ovog kipica, da ga je ukrao i uspio prokrijumcariti u svoju zemlju. No iako je bio strasni sakupljac umjetnina, pogled na kipic koji je otada stajao na njegovom radnom stolu nije mu donosio radost i užitak, vec neobjašnjiv osjecaj tjeskobe.
Za malo manje od godine dana prisutnost kipica ga je toliko uznemirivala da je odlucio otici na Tajland i vratiti ga na njegovo mjesto, do Budinih nogu. Dok je to radio, prišao mu je budisticki svecenik koji se nasmješio i rekao mu da je vidio kad je prije godinu dana ukrao kipic, ali je znao da ce se prosvijetliti i vratiti ga u njegovo pravo prebivalište...

Ezoterija (grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam označava i tajni oblik religijskih učenja.
Ezoterizam označava sveukupnost ezoteričnih znanja i prakse shvaćenih poput jedinstevne cjeline, jedinstevne univerzalne Predaje, svuda i uvijek istovjetne usprkos različitosti obreda, doktrina i sl. što proizlazi iz različitosti mjesta, epoha i kultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti (Papus) i tradicionalisti (Guénon).
Kad se govori o ezoteričnim doktrinama, o ezoteričnim učenjima i tako dalje, misli se na doktrine i učenja kojima je cilj da čovjeka dovedu do unutarnje duhovne i metafizičke spoznaje. Prema ezoteriji, istinska se spoznaja ne postiže znanstvenim istraživanjem, nego unutarnjiom prosvjetljenjem i uvođenjem u tajni nauk.[1]
Ezoteričnim doktrinama i učenjima pripada širok spektar disciplina i sustava mišljenja poput alkemije, antropozofije, astrologije, kabale, misticizma, okultizma, spiritizma, teozofije, kao i drugih hermetičnih tradicija u sklopu suvremene New Age doktrine.



Budući da su oba pojma po definiciji i sadržajno bliska, teško ih je razlikovati. U širem smislu, svaki ezoterizam uključuje i okultizam, odnosno pojam ezoterija je sadržajno obuhvatniji. Mircea Eliade je vjerovao da su ezoterija i okultizam dvije grane istog stabla, dok drugi pobliže razlikuju ezoteriju kao teoriju, a okultizam kao praksu, iz čega izvode da je ezoterija više sustav i ideologija, a okultizam zbroj činjenica, umijeća i djelovanja.