Kako dalje nakon gubitka djeteta

Nažalost mnogi ljudi koje poznajemo ili znamo, ili čak mi sami upoznali su se s najvećim gubitkom u životu čovjeka-gubitkom djeteta.

To je uvijek osjetljiva tema, kako za one koji su proživjeli gubitak, tako i za okolinu koja ne zna kako se postaviti prema osobama koje žaluju.

Kada čovjek ostane bez drage osobe, sam sebi treba dati vremena i proći sve faze procesa žalovanja, saznanje, tuga, poricanje događaja, traženje krivca, prihvaćanje...

No, svi smo mi različiti pa tako i te faze kod osoba različito izgledaju.

I naravno, svaki čovjek misli da je upravo njegova tuga i bol najveća. Što je zapravo i istina, jer ju on proživljava.

Nekako se čini da okolina baš i nema mnogo razumijevanja za majke koje su se suočile s gubitkom djeteta u trudnoći ili netom nakon poroda. No ipak, danas, zahvaljujući i tehnologijama, osobe sa sličnim problemima nalaze jedni druge te si na taj način barem olakšavaju, znajući da nisu sami u svojoj boli.

Ima mnogo i internet stranica i foruma na tu temu, no jedno je istina, to su istovremeno najtužnija i najsretnija mjesta susreta. Jer i ti roditelji međusobno pomažu jedni drugima kako da se nauče veseliti drugim stvarima u životu.

Najčešće pitanje koje se postavlja je svakako ono Kada možemo ponovno planirati trudnoću? I kako preživjeti tu trudnoću- bojeći se da li će ovog puta biti sve u redu, strah od ponovne boli....

Teško je, no čovjek u teškim trenutcima nađe snage.

Okružite se dragim osobama i pokušajte otkriti stvari koje još nikada niste probali u životu.

A novoj trudnoći trebate se veseliti kao da je prva, sa sto posto sigurnosti da će sada sve biti u redu, jer tamo negdje gore, jedan anđeo čuva mamu i bebu.

izvor

Ne znam zašto neki ljudi ne suosječaju s trudnicama ..ali neki ne suosječaju ni s roditeljima kada izgube poodraslo dijete.
Kažu idioti..a to sma čula prije več nekoliko puta....pa dobro ima još dvoje ili ima još djece..bože
Ljudi.. što bi ih bilo briga za tamo nečije dijete i neku trudnicu koja je izgubila bebu...kada večinom ne brinu za svoje.
Ja od kako imam svoje dijete suosječam strašno sa svakim roditeljem koji je ostao bez svog djeteta ... ostanem šokirana svaki puta kada čujem da se nečijem djetetu nešto dogodilo ili da su ostali roditelji bez istog.
Nisam znala prije što znaći voljeti dijete i život bez nje mi je nezamisliv.