Fascinantne pojave neurobiologije

Neki slučajevi iz područja neuroznanosti govore nam o fascinantnim pojavama koje nam se čine neobične i koji su dokaz beskonačnih labirinta mozga. U više navrata ti su slučajevi omogućili važna otkrića i danas vam predstavljamo neka od njih.

Premotorni korteks: karakteristike i funkcije
Okcipitalni režanj: struktura i funkcije
Neokortex: struktura i funkcije
S vremenom su otkrivene mnoge fascinantne pojave koje se tiču ​​neurobiologije, a koje relativno često otvaraju vrata novim saznanjima o mozgu . Ponekad bolest ili određeni simptom čuvaju zanimljive interpretacije koje nam omogućuju da povećamo svoje razumijevanje ljudskog uma.

Nekoliko je slučajeva neurobiologije zanimljivo zbog osobitosti simptoma. Vrlo često su to fenomeni koji su neobični i istovremeno fascinantni. Međutim, stvarno dobra stvar je što nam pokazuju da mozak djeluje na nama nepoznat način.

Neurolog Oliver Sack smatra se jednim od najvažnijih znanstvenih komunikatora. Način na koji opisuje pojave i njihovu izvanrednu prirodu ponekad nam može dati osjećaj da se bavimo znanstvenom fantastikom. A ipak nije tako, govori nam o  stvarnim činjenicama koje su pridonijele - ponekad s tragičnim implikacijama - da nam daju više informacija o mozgu. One koje ćemo uskoro vidjeti su tri jedinstvene pojave.

Svaka bolest unosi dvoličnost u život: „ono“, sačinjeno od osobnih potreba, potreba i ograničenja.

-Oliver Sacks-

Fascinantni fenomeni mozga
3 fascinantna fenomena neurobiologije
1. Podsjećanje
Ovo je jedan od najzanimljivijih slučajeva. Glavna junakinja je žena starija od 80 godina koja je 1979. živjela vrlo posebno iskustvo. Mora se reći da je to bila žena dobrog zdravlja i usred svojih kognitivnih sposobnosti unatoč nekim poteškoćama sa sluhom.

Jedne noći sanjao je svoje djetinjstvo u Irskoj. U snu je bila glazba njegove prošlosti, pjesme i tradicionalni plesovi. Nakon buđenja, glazba mu je još odjeknula u glavi. Mislio je da je radio uključen ili da je netko aktivirao snimak, ali nije. Ipak, osjećala je glazbene note savršeno, u glasnoći dovoljno visokoj da upije svu njezinu pažnju i ukloni je od drugih podražaja.

Prije nego što se podvrgao encefalogramu, glazba je počela nestajati, nakon što je mjesecima bila u njegovom mozgu. Sve sugerira da je riječ o problemu temporalnog režnja, povezanoj s osjećajem nostalgije. Ovaj slučaj sugerira da postoje područja našeg mozga u kojima su pohranjena sva iskustva prošlosti , kao da se radi o neuništivom arhivu.

2. Slučaj Madeleine
Madeleine je bila 60-godišnja žena s urođenom sljepoćom. To znači da ga nikada u životu nije vidio. Imao je i cerebralnu paralizu i za to je imao pravo na kućnu njegu. Osim toga, izvodio je nevoljne pokrete ruku. U tom se kontekstu očekivalo da će imati ozbiljno kognitivno kašnjenje, ali nije. Madeline je bila vrlo inteligentna žena.

Bila je okružena ljudima koji su joj pročitali nekoliko knjiga, pa je bila vrlo kulturna i posvećena živahnim raspravama. Priznao je da nikada nije naučio Brailleovo pismo jer su - noseći svoje riječi - njegove ruke bile "beskorisni komadići tjestenine koje je Bog napušio, a nisu ni dio mene".

Međutim, ruke ove žene u svemu su bile normalne: bile su osjetljive, ali iz nekog razloga se nisu kretale pravilno. Oliver Sacks pretpostavio je da ga je možda pretjerana briga njegove obitelji lišila razvoja udova. Tako je započeo proces rehabilitacije. Na kraju je Madeleine postala nitko drugi nego kipar.

Glina za oblikovanje ruku
3. Čovjek koji je pao iz kreveta jedna je od najfascinantnijih pojava neurobiologije
Ovo je jedan od slučajeva neurobiologije koji govori o čudnom poremećaju poznatom kao somatoagnosia . To se tiče nemogućnosti prepoznavanja dijelova nečijeg tijela. On govori o mladiću koji se, dok je bio hospitaliziran, suočio sa znatiželjnim iskustvom: na svom krevetu vidio je nogu koja "ne pripada njemu", a potom ga izbacio. Čineći to, i sam je pao s kreveta.

Mladić je bio prestravljen iskustvom. Iz nekog je razloga mislio da mu je amputirana lijeva noga od tijela i da, prema tome, noga koju je vidio nije njegova. Percipirao je to kao odvojeno od svog tijela i doista ga se bojao. Postavljali su mu nekoliko pitanja o tome, ali budući da nije mogao dati odgovor o tome gdje mu je prava noga, uporno je udario i pokušao joj odvojiti ud koji je smatrao strancem.

Potonji je slučaj gubitka identiteta u odnosu na dio tijela i nažalost nije riješen na najbolji način. Zabilježeno je nekoliko sličnih slučajeva, ali do sada uzroci ovog problema ostaju nepoznati i ne znamo kako pomoći tim ljudima.

izvor