Seoski momci

... Nakon popodnevnog odmora uključio sam se u riječnu maticu rijeke Drave, usmjerio kanu prema istoku i zaveslao. Nakon oko sat i pol vremena iz daljine čujem žamor veselih ljudi na šljuncanoj riječnoj plaži. Prilazim bilže, a ono povik i poziv iz više grla da dodem na piće. Prema boji glasova i veselosti poziva odmah sam "pročitao" da tu nema soka, a to znači da je tu moje prisustvo i te kako poželjno. Stoga pristadoh na plaži.





Kad tamo skupina seoskih momaka iz obližnjih sela nizvodno mjesta Virje, došli traktorima i prikolicom, ponijeli ića i pića, zapalili instrumentarij za vikend pripremu hrane, otpustili kočnice i uživaju.





Kada su čuli da idem za Beograd gotovo svi su se nekoliko puta prekrstili pa navalili na mene raznim pitanjima. Pobrinuli su se dobrano da mi rijeci ne zapinju u suhom grlu, a kada je zečetina bila gotova navalili smo na nju, prethodno pojevši ribu koju su toga prijepodneva ulovili u rijeci.






Nakon jela još smo se više raspričali i raspili, a nakon nekog vremena morao sam se od njih oprostiti i krenuti na put. Htjeli su mi natrpati svega i svašta za put, ali sam ponio jedan PAN, da si osvježim dan.A momci i njihove dame ostadoše na plaži dugo mi mahajući za srećan put.Na kraju prije nego zamakoh za krivinu rijeke, još jednom su mi povikom zaželjeli sve najbolje na putu...