Šabačko jutro

Devetoga dana moga puta od Zagreba prema Beogradu kanuom po rijeki Savi, zanoćih pred Šapcem na 105. km rijeke Save na desnoj obali. Svoju "vikendicu" podigao sam ispred prvoga reda vikendica koje su na tome mjestu sagradene u tri reda unutar riječnoga korita i vjerujem da ih rijeka plavi za svakoga visokoga vodostaja.

Na malenoj čistini podigoh šator, uselih se u njega i smjestih stvari koje sam imao.





Na radiju su najavljivali veliku promjenu vremena sa nevremenom za idući dan u popodnevnim satima. Nakon kratkoga obilaženja grada i večere u gradu rano se povukoh u svoj šator planirajući u osvit idućeg jutra krenuti za Beograd, nadajući se da ću tih 105 km moći izveslati prije nego me zahvati najjači val nevremena.





Iako je 105 km duga razdaljina za veslanje po mirnoj i tihoj rijeci Savi, pouzdao sam se u svoju kondiciju znajući da ih mogu izveslati , a i ne bi bila rekordna dužina koju sam za jednoga dana izveslao. Rekord mi je udaljenost od Zagreba do Siska rijekom Savom što iznosi 114 km. Nakon popijenoga čokoladnoga mlijeka krenuh prije nego je sunce izašlo.





Ako se po jutru dan poznaje onda ovo jutro najavljuje da će tokom dana biti prelijepo vrijeme. Medutim, meteorolozi ne griješe i nažalost, iza mene se sprema vrlo loše vrijeme sa vjetrom, kišom i grmljavinom koje iza podneva dolazi na ove terene gdje sam sada trenutno. Ako budem brz možda i izbjegnem glavnom udaru nevremena i dođem do Beograda.

Veslajući prolazim najprije ispod prvoga, a potom i ispod drugoga mosta koji premošćavaju Savu kod Šapca.





Na izlazu iz grada počelo se i sunce buditi. Prekrasni izlazak sunca promatrao sam kroz topole lijeve riječne obale. Izgledalo je kao da medu topolama gori jarka vatra čija svijetlost svakim trenom se povećava. Ljepotu prizora neću nikada zaboraviti. Opčinila me.






Izlaskom sunca počela se podizati lagana izmaglica na površini rijeke čineci okolinu nestvarnom gotovo mističnom.


Doploviti do Beograda ipak nisam uspio jer me je oko podneva uhvatio neugodan vjetar koji mi je pretežno dolazio s boka, oko 16,30 sati sav iznemogao i iscrpljen dobrano zahvaćen nevremenom stao sam u mjestu Zabran koje je nekoliko kilometara nizvodno od Obrenovca, no o tome vam možda jednom drugom prilikom nešto i napišem.

Ono što je bitno je činjenica da mi je jutro podarilo izuzetno lijepe prizore koje vam prikazujem, a u kojima sam opčinjen uživao dok su trajali. Zbog njih se isplati i pokisnuti i boriti se protiv nevremena, ali i ustati prije izlaska sunca.