Pješačko - biciklistički most

... Vec sam pisao o mostovima, a biti ce o njima još puno toga napisano. Oni su nam veoma važni za savremeni život jer povezuju dvije rijecne obale. Povezujuci njih povezuju i ljude, a cesto i narode koji žive na obalama rijeke. Ujedno su i pokazatelj veza izmedu tih naroda, jer kada se jedni na druge naroguše odmah ruše mostove, prekidaju nasilno vezu izmedu sebe, a ako žive u slozi i žele tu slogu prikazati i drugima onda grade mostove, pa cak i na mjestima i za potrebe koje siromašniji ne mogu tek tako razumjeti. Jedan, možda i ne tako prijeko potreban, most spaja dvije obale rijeke Mure.




Rijeka je na tome mjestu hirovita i brza, protice Apaškom dolinom, koja je ime dobila po mjestu Apace.





Izgraden je sa namjerom da preko njega slobodno i bez ikakve kontrole prelaze pješaci i biciklisti – rekreativci , koji žele upoznati slovensku i austrijsku obalu rijeke i njene prirodne ljepote.





....a tih ljepota, pored šume i vode ima u obliku raznolikog cvijeca raznih boja, izgleda i mirisa. Zanimljivo je da se to cvijece ne bere za nositi kuci, vec ostaje u prirodnom ambijentu neobrano, odnosno i drugima iza nas na pogledu.


[img width=450 height=600]https://2img.net/r/ihimizer/img266/7195/dscf0058h.jpg[/img]


.... dolina obiluje i raznim znamenitostima koje valja obici...





Na mostu se ponekada održavaju i prigodne manifestacije na kojima i muzikanti „odrade“ svoj posao puštajucci nizvodno zvukove svojih instrumenata...





A most vitak i malo zalucen sasvim lijepo se uklapa u okolinu...




...kao da su zajedno izrasli i razvili se...









... pogled izdaleka sa rijeke takoder pokazuje kako se lijepo most uklapa u okolinu...





Gledajuci taj most uz šuštanje rijeke Mure zapitao sam se može li nam služiti kao primjer. Može li nam pokazati da se imamo pravo slobodno kretati s obje strane rijeke bez da nas netko kontrolira, da nas ogranicava u necemu, a da mi sami našim prolaskom ne oštecujemo prirodu i uništavamo je. Da li se znamo ponašati u prirodi. Ostaviti drugima lijepi cvijet koji nas je obradovao, na radovanje i uživanje. Imamo li snage sagnuti se i pokupiti nešto što je netko drugi donio u tu prirodu i bacio, a ne pripada joj i nije mu tu mjesto. Imamo li snage...




Kada cemo poceti graditi mostove za osobno zadovoljstvo da prelazak preko njih bude osobna sreca i blagodat. Da li naše potomstvo vec sada odgajamo da tako bude, mada sami nemamo sve to... Razmislimo ....