Božićna bajka - ispunjenje dječjih snova

Dječji snovi, te mnoge neispričane fantastične priče, kada bi bile ispričane, djelovale bi tako tajanstveno i nevino, da bi mnogi odrasli, slušajući ih pustili po koju suzuicu na lice od ganutosti od dječje nevinosti koja je protkana kroz njih. Koliko smo samo mi u našem vremenu života odsanjali tih snova.





Koliko smo se puta odrastajući sjetili tih snova, nadopunili ih novim detaljima i pokušavali ih realizirati u neku stvarnost, u nešto što nam je bilo u velikoj želji ali i u mogućnosti da tu želju ostvarimo. Snovi su različiti. Od onih koje je nemoguće ostvariti, pa do onih koje možemo sami ili uz nečiju pomoć ostvariti. Samo se trebamo potruditi.





Mnogi su u svojim snovima željeli da mogu letjeti, voziti nekakve ultra brze automobile, biti netko i nešto, imati svoje kutke koje bi uredili po svojim snovima, bajkovito i ugodno .Mnogi nisu prežalili što su im snovi ostali neispunjeni, ostali negdje u dječačkim godinama, zaboravljeni, napušteni . . .

Jedan od zamišljenih, ali i ostvarenih snova, ili nekoliko njih ovisi kako se gleda, pokušati ću vam približiti u ovoj pričici.





Priča je istinita, provjerljiva, a sudionik te priče je veoma skromna osoba, Zlatko, sa svojom životnom pratiteljicom Nadom.

Zahvaljujući Zlatkovim snovima i željom da ih ostvari, da ih realizira, nastala je podloga ove priče, ali i predivan predio kod Čazme koji je kupio i počeo pretvarati u kutak snova.





Zlatko, dijete siromašnih roditelja, mnogo čemu je bio zakinut u djetinjstvu. Naročito mu se usjekli u sjećanje, blagdanski dani pred kraj godine kada su se imućniji radovali, imali obilje i raskoš u jelu i piću, dok je on bio siromašan i sve to nije imao. Nije niti od ikoga dobijao bilo što što bi ga obradovalo i te dane učinilo prazničnim. Ostalo mu je da tužnim pogledima gleda svijet oko sebe čežnući za onime što su gotovo svi imali. Ostalo mu je da sanja snove.





Odrastajući nije zaboravio svoje teškoće, ali i snove da za Božićne blagdane ima ugođaj Božića, topline i svjetlosti doma, ali i da ima svoj dom koji će urediti tako da bude ugodan i topao, sa prelijepom okolinom na koju može biti ponosan, a koji će svima koji to nemaju, podariti svjetlost blagdana.





Kroz godine života i pečalbarenja po svijetu, štedio je i uštedio dovoljno sredstava da može započeti ostvarivati svoj dječački san, da može sebi i svojoj porodici osigurati predivno mjesto za zajednički dom, da može oko njega urediti okolinu po svojoj želji, da može i drugima približiti svjetlost Božićnih i novogodišnjih praznika, kojima to nije u mogućnosti da ih osjete.





Tako počeše počeci ostvarivanja davnašnje neispunjene želje siromašnoga dječačića. Tako se počela stvarati "Božićna bajka".

Kupio je kod Čazme na kraju sela veliki dio zemlje, uz potok, zasukao rukave i zajedno sa suprugom i sinom dao se na ispunjenje svojega sna. Raskrčio je prostor, zasadio drveće i cvijeće, zasijao travu, sagradio zgrade za stanovanje . . .





Upornim radom, uz mnogo prolivenoga znoja, uz troškove koje je mogao podnijeti, iz dana u dan je ostvarivao svoj san. Da ima veliko prostrano imanje uređeno baš onako kako to sam želi, da mu ono pruži ugođaj Božića, da i drugi koji taj ugođaj nemaju osjete ga dolaskom na imanje.





Na imanju je sagradio mnogo dodatnih sadržaja koji su oku lijepi, a pogled na njih dušu krijepi. Iskopao je potok, uredio mu obale, sagradio mostove na njemu, pošljunčio staze za šetnju, odredio mjesta cvjetnih gredica i posadio cvijeće, drveće, ukrasne žbunove . . .







Računao je i da će trebati osigurati mjesto za djecu, mjesto gdje će ona sanjati svoje snove, mjesto igre i cike vesele djece. Sagradio je i za njih kutak za igru, ali i za snivanje snova.





Učinjenim je bio zadovoljan, ali to još nije do kraja ispunilo davno sanjane dječje snove. Sada je trebalo to sve urediti za Božić i Novu godinu, postaviti sadržaje koji će uljepšati samo imanje, sprovesti struju da bi se ti sadržaji osvjetlili i još stotine toga što će na red doći.

Trebalo je i kuću okititi, dopremiti svakojake sitnice koje se prekrasno uklapaju u sve to, sitnice koje će izmamiti radosne osmjehe svoj djeci koja ih budu vidjela, ali i odraslima koji će doći posjetiti to imanje.















Imanje koje je sagrađeno odisalo je ljepotom, i svatko tko bi ga došao posjetiti bio je ugodno iznenađen njegovim izgledom





Samo kićenje svjetlećim lampama brižljivo je urađeno. Pripremni radovi za to trajali su mjesec dana, a ove godine je upotrebljeno 1.300 000 svjetlećih žaruljica. Sve je bilo postavljeno na svoje mjesto, sve je bilo spremno za dolazak noći.

. . . I noć je došla . . .





Zapališe se brojne žaruljice, zasjaše u svim bojama, osvjetliše i obojaše noć, Započe noć prekrasna, čarobna, puna svjetla različitih boja





Pokazaše se rezultati vrijednih ruka, kreacije maštovitosti, osjećaji za lijepim. Jedan dječački san postade dosanjan. Postade ostvaren. Koliko je radosti zaigralo u srcu Zlatka i supruge mu Nade, koliko im se žaruljica u očima ogledalo.Koliki ponos su osjetili vidjevši djela svojih ruku.

Pogled na imanje postade čaroban. Kao da gledamo nekakvu bajku, nekakvi san koji mi ostade u očima iz dana dok sam dijete bio.





Iz mraka pojaviše se jelenovi, Djed Mraz, drveće koje svijetli . . .















Mjesec i zvijezde dobiše predivnu svjetlosnu konkurenciju na zemlji. Time ne postadoše ružniji, već naprotiv, postaše dio cjeline svjetla na zemlji i na nebu.

Svjetlost neba i svjetlost zemlje spojiše se u zajdeničku svijetlost koja oku dade ljepotu, mistiku, čarobnost . . .











Iz mraka pojaviše se likovi moga djetinjstva, pokrenuše moje snove koje nisam dosanjao i tako, lagano šetajući stazama imanja, uhvatim se da ponovo počinjem stare, gotovo zaboravljene snove sanjati. Sanjati ih kao odrastao čovjek, sanjati ih srcem maloga dječačića koji mi je još uvijek ostao u srcu, do sada pomalo uspavan, ali sada razbuđen , radoznao i veseo.











Razrogačenim očima upijam svjetlost, upijam ljepotu igre mraka i svjetla, dok je dječačić u meni živnuo, srce brže zaigralo, a davni snovi se pokrenuli. Mnoge sam odavno zaboravio i sada se začudio da su tu, da ih nisam izgubio, da bi ih još uvijek rado sanjao.

Šetajući lagano i upijajući sve oko sebe, primjetio sam da se nisu samo kod mene probudili snovi. U mnogim očima posjetilaca vidio sam da su se probudili njihovi snovi, da su ih, kao i ja, počeli ponovo sanjati.








Nije mi bilo teško pridružiti se mladosti kojoj je Božićna priča inspiracija za njihove snove, mladosti koja će živjeti svoje snove, ali i koja će ih ostvarivati kako bude mogla. Ne znam njihove snove, ali mislim da su kao i moji davnašnji, puni mašte, živosti i dječje nevinosti.





Sve to što me na mladost podsjetilo, sve to što je razbudilo uspavanoga dječačića u meni, sve to što je pokrenulo davnašnje snove u meni, djelo je prekrasnoga čovjeka, djelo podrške koju je dobo od svoje životne saputnice da bi svoje snove ostvario.








Zahvalan sam Zlatku i Nadi, da su uspjeli ostvariti dječje snove, da su podarili sreću svoj djeci i roditeljima koji posjećuju ovih dana njihovo imanje, zahvalan sam im da su imali hrabrosti da to počnu i ostvare, da ulože puno napora i volje da "Božićna bajka" bude ne samo njihova, nego svih nas.





Oslobođen bremena godina, životnih problema, poteškoća i obaveza, polako odlazim sa imanja.





Odlazim dalje vođen svojim svjetlom, odlazim živjeti svoje snove, ne želeći da sanjam život.





I vama svima savjetujem, ostvarite svoje snove, živite ih i život će vam biti ljepši.