Obnavljanje starog voćnog drveta

Često u vrtu ili u dvorištu nailazimo na stare primjerke voćaka koje su odavno izgubile svoju formu, a plodova ima malo i vrlo su nedostupni. Zbog toga ćemo morati odlučiti želimo li krenuti s procesom obnove ili uklanjanja starog stabla.
Ponekad nam stara voćka nije potrebna radi uroda, a ipak može biti vrlo atraktivan primjerak u vašem pejzažu. Ipak, obnavljanje starog stabla rezidbom i spuštanje njegove uvis pobjegle krošnje može biti prilično komplicirano. Alternativa obnovi stare voćke uvijek može biti nacijepljivanje iste na novu podlogu, što je uglavnom i jednostavnije rješenje s većim učinkom na prinos.
Kod koštuničavog voća, kao što su trešnja i šljiva, zahvate u smjeru obnove starog stabla najpravilnije je izvoditi odmah nakon berbe ili u proljeće kada se lisni pupovi počinju otvarati.
Za voćke kao što su kruška, jabuka i dunja najpovoljnije vrijeme za obnavljanje starog stabla je period između studenog i veljače kada je njihova vegetacija i mirovanju.

Alat koji upotrebljavamo potrebno je razkužiti u alkoholu jer u današnje vrijeme sve je više bolesti koje se mogu prenijeti upotrebom alata za rezidbu. U novije vrijeme posebno se moramo paziti “Erwinije” koja se najlakše prenosi škarama i ostalim alatom koji koristimo u rezidbi.
Za skraćivanje grana koje su jako visoko koristimo teleskopske škare ili pile, ovisno o debljini grana koje režemo. Za odrezivanje grana debelog promjera treba koristiti pilu koja ima graničnik na vrhu i time omogućava brzo i lagano odstranjivanje grana.

Kod odbnove voćke rezidbom, moramo shvatiti da je voćka živi organizam, pa tako i ona ima razvijene mehanizme kojima reagira na bolest, vremensku nepogodu ili naš zahvat, kao na primjer rezidbu. Što je rezidba oštrija, voćka jače reagira i to rezultira snažnijim i bujnijim porastom. No prejako sakaćenje voćke u jednoj godini može rezultirati prevelikim stresom, što rezultira poremećajem u njenom metabolizmu od čega se teško i dugo oporavlja, a često i sasuši. Jedan od dodatnih problema, koji se javljaju kod prejake rezidbe, su duge i nerodne grane koje rastu snažno i okomito u krošnju. Te grane nazivamo vodopijama jer brzo rastu i troše velike količine hranjiva i vode. Kada se pojave, treba ih u osnovi odrezati.
Osnovno pravilo kod obnove krošnje je da se treba vršiti u nekoliko godina, a najbolje bi bilo da u jednoj godini odstranimo do jedne četvrtine njene krošnje. Tako ćemo postići da imamo jak i snažan vegetativni porast, koji će stablo bez problema izdržati.
Prvo odstranimo bolesne, polomljene i osušene grane. Tada ocijenimo ukupnu krošnju pa prvo odstranimo krivo smještene grane, grane koje se križaju i prenisko smještene grane.
Dugačke grane koje se nalaze u središtu krošnje potrebno je takođe odstraniti ili ih rezom vratiti do vodoravno, dobro smještene grane.
Kod većih stabala grane koje rastu jedna blizu druge također treba ukloniti jednu od njih.
Nakon toga sve vršne grane odrežemo za jednu četvrtinu njihove dužine da bi spriječili njihovo daljnje izduživanje. Time ćemo natjerati voćku da snažnije tjera u nižim i postranim granama.
U sljedećim godinama treba ponavljati postupak. Pazite pri tome da izaberete mlade i jake grane blizu osnove skeleta koje će vam biti osnova buduće krošnje. Njih formirajte kao što se formiraju grane na mladim voćkama.

Grane odstranjujemo na taj način da rez načinimo malo iznad točke polazišta grane. U pravilu ostavljmo čep visine jedne trećine do punog promjera odrezane grane.
Što su grane starije i veće, to ih je praktičnije odstranjivati dio po dio. Tako ćemo izbjeći opasnost da se povrijedimo i grana idu lakše van iz krošnje. Ako su grane deblje, obavezno prvo s donje strane načinimo rez, pa tek onda režemo gornju stranu. Na taj način sprječavamo odlomljavanje grane i dobivamo pravilan rez.
Nakon obavljenog reza potrebno je rane premazati voćarskim voskom, ako je moguće vosak u sebi treba sadržavati fungicid. Kod odabira voska nemojte koristiti jeftine voskove jer često nisu dovoljno elastični, kvalitetni niti učinkoviti.











izvor