Indija

ZVANICNI NAZIV: Federativna Republika Indija
POVRSINA: 3287590 km2

BROJ STANOVNIKA: 931044000

GLAVNI GRAD: Nju Delhi

SLUZBENI JEZICI: Hindi i engleski

NOVCANA JEDINICA: Indijska rupija



SAVEZNE DRZAVE : Kerala, Madras, Majsur, Andra Prades, Maharastra,Gudzarat, Madija Prades, Orisa, Radzastan, Utar Prades, Bihar, Zapadni Bengal, Asam, Naga Prades, Harijana, Pendzab, Dzamu i Kasmir

SAVEZNE TERITORIJE: Delhi, Himacal Prades, Candigar, Manipur, Tripura, Goa, Daman i Diu, Pondiseri

Indiji pripadaju i Andamanska, Nikobarska, Lakadivska i Amindivska ostrva i ostrvo Minikoj

Boje indijske zastave preuzete su sa zastave Indijskog Nacionalnog Kongresa. Tamno-narandzasta boja predstavlja hrabrost i pozrtvovanost;bijela predstavlja istinu i mir, a zelena vjeru i plodnost. Grb je dodan 1947. po sticanju nezavisnosti. To je budisticka "dharma chakra" ili tocak zivota.
Ime himne:"Jana-Gana-Mana-Adhinayaka,Jaya H"

SIMBOLI
Indija ima "svetu rijeku","sveti grad", "svetu zivotinju"...

Gang je najveca i najvaznija indijska rijeka. Izvire visoko u Himalajima, "medju bogovima",pa je za Induse "sveta rijeka".Na njenim obalama su nastale i propadale mnoge civilizacije, opijevala se kao "majka svih Indusa". Svi grijesi bice izbrisani u vodama Ganga- kaze se u drevnom spijevu Mahabharata. Kupanje u vodama Ganga je religiozna obaveza, a sveta voda Ganga raznosi se po citavoj Indiji. Ritual prati molitva, pjesma, graja... Ljudi i piju vodu Ganga, prosipaju u nju prah umrlih, odnose "svetu vodu"kucama.

Pred uscem u Bengalski zaliv gradi najvecu deltu na Zemlji, sa mnogim rukavcima u Bangladesu i Indiji.Delta se zbog plodnosti naziva "vrt Indije".

Sveti gradovi Indije su Benares i milionski Ahmedabad, glavna vjerska sredista Indusa.




ZANIMLJIVOSTI
Biljni i zivotinjski svijet Indije je veoma ranolik. Neke palme u Indiji porastu u visinu di 22m i imaju po 5m dugacke listove.

Na Dekanu zivi lemur (polumajmun slican psu).

Indijska kobra je opasna otrovnica, dugacka do 4,5m. Gavijal je kljunasti krokodil dugacak do 5m.

Grad Candigar je simbol moderne Indije, naziv je dobio po boginji snage Candi ciji se hram nalazio na mjestu Candigara.

U Indiji se govori 250 jezika.

Adamov most je skupina ostrvaca, sprudova poredjanih u nizu,dugacka 29 km izmedju jugoistocne obali Indije i sjeverozapadne obale Sri Lanke.

U Indiji se nalazi kuca na najvecoj nadmorskoj visini (5486 m)

izvor

Osobno sam očarana njihovom glazbom

Imaš pravo Keti očaravajuća im je i zemlja i glazba. Imaš osječaj da si odlutao negdje među njih kada ju slušaš, baš fino zvući i vodi te u njihov šaroliki svijet.
Da imam novaca rado bih ju posjetila..mada da ju se pravo posjeti trebalo bi puno vremena, ali bila bi zadovoljna malim djeličem da vidim..

i ja kikice,a jednog dana i hoću,nezvala se ja svojim imenom...drago mi je što sam upoznala onog indijca i što me barem virtualno uveo u tu toliko lijepu zemlju i tradiciju...

..aaaaaaa vidiš ti nju..e da znaš da ja vjerujem u to da čovjek ako nešto jako želi on to može i ostvariti . E pa želim ti da si to jako želiš i sigurna sam da češ onda i naći načina da ju posjetiš, danas ništa nije nemoguče.

Prof.dr. Nenad Hlača:

Indija, Amritsar, via Agra...

Čini se da se već nakon nekoliko sati boravka u Indiji spoznaje istina da je to zaista, kako kaže John Kenneth Galbraith, funkcionirajuća anarhija. Neki je nazivaju i najveća demokracija na svijetu. Statistike barataju brojkom od nekih 930.000.000 stanovnika za koje sumnjam da ih je moguće izbrojiti i eventualno negdje upisati. Čekajući s grupom kolega stranaca jednog jutra autobus na ulici u Amritsaru, zaključili smo jednoglasno, koristeći se metodom neposrednog opažanja, da se zaista u Indiji, kako nam je netko rekao, svake tri minute rađa dvoje djece.

Promet je savršen primjer funkcioniranja te funkcionirajuće anarhije. U igru ruskog ruleta na kotačima uključena su prometala svake vrste od devinih zaprega, rikši na sve moguće pogone i sve ono ostalo što se kreće na najmanje tri kotača, pa naviše. Saobraćajnih znakova nema, a da ih i postave sumnjam da bi bili od koristi. Rijetki saobraćajci bespomoćno stoje, tu i tamo, na ponekoj raskrsnici. Strancima je teško shvatljiva bitna i ljubazna poruka ispisana na stražnjem dijelu vozila, please horn ili blow horn. Nakon duže vožnje počinje vas boljeti glava od tog silnog trubljenja. Putujući Indijom shvatio sam da je truba najvažniji i najviše korišteni dio prometala. Tada sam se sjetio da sam moj auto po Europi nekoliko mjeseci vozio bez zvučnog signala,u Indiji to zaista ne bi bilo izvedivo. Grade se autoceste, ali niti one ne ulijevaju apsolutnu sigurnost jer vam se i na autocesti može pojaviti traktor koji u vama suprotnom smjeru juri baš istom trakom kojom vi propisno vozite. Nakon tih iskustava shvatite zašto gotovo sva saobraćajna sredstva imaju mali oltar sa slikama svetaca koje su okićene obično narančastim cvijećem i različitim šarenim ukrasima. Uvjeren sam da je samo zahvaljujući pomoći i skrbi tih koji imaju nadnaravne moći moguće ostati živ u tom suludom prometu.

Punjab se nalazi na sjeverozapadu Indije. Odvajanjem Pakistana od Indije 1947. godine podijeljen je i Punjab. Turistička je atrakcija posjet zatvorenoj granici s Pakistanom. U predvečerje granica se otvara i teatralno se skidaju i spremaju zastave. Granica je zatvorena za malogranični promet, a prva redovita autobusna veza između Delhia i Lahorea u Pakistanu uspostavljena je prije nekoliko dana,u siječnju 1999. godine.Iako zapravo putujete iz Punjaba u Punjab dočekat će vas poruka Welcome to Punjab. U Punjabu uz hinduse i muslimane ima najviše Sikha. Ta je religija nastala krajem 15.st. Religija Sikha ponudila je alternativu do tada prevladavajućem hinduizmu i islamu. Pokret je nastao oko sljedbenika gurua Nanaka 1469-1539. Pokret je kasnije vodilo devet Nanakovih nasljednika gurua. Kao mala zajednica sjedinjenih s bogom pokret se brojno povećavao i dobio na značaju kada je i vojno ojačao, tako da su postali odvojena zajednica. Na Indijsko Pakistanskoj granici jasna je i nedvosmislena poruka: Duty unto Death ili na dužnosti do smrti. Vojnici Sikhi i u uniformama indijske vojske nose turbane. Sikhi su bili i osobni čuvari Indire Gandhi. A kako u svakoj priči ima i ona druga verzija Sikhi su mi u Punjabu ispričali da je Indira pala kao žrtva obiteljskih (dvorskih!) spletki.Religija Sikha postala je sinonim za punjabski etnički identitet - naciju.

Bit religije Sikha je poslanje gurua. Bog je istinski guru: njegova božanska i stvaralačka riječ došla je do ljudi preko deset gurua. Božja milost omogućava iskrenim vjernicima da ga dožive štovanjem i meditacijom. Guru Nanak sastavio je himne koje se pjevaju i preko kojih se čovjek približava Bogu. Nanak je učio da nema hindua ni mulimana što je poslužilo kao osnova za nastanak ideje o samostalnoj i političkoj zajednici. U središtu religije postoji zajednica i knjiga. Ukinute su kaste. Kad dječaci i djevojčice navrše 14 godina ulaze u zajednicu čistih Khalse.Siki Khalsa prepoznaju se po pet simbola ili pet k,jer panđabski nazivi počinju sa slovom k:keš ili neošišana kosa, kangha ili češalj s kojim se kosa održava čistom, kara ili metalna narukvica,kirpan ili bodež i kaccha ili posebno donje rublje do koljena. I naravno turban čija boja nema nikakvu simboliku i može se kupiti u bezbroj nijansi svih boja. Turban se iznova omotava oko glave svakog jutra. Kada sam ušao u trgovinu s nakanom da kupim turban bilo se teško odlučiti za boju. Izabrah boju i prodavač je počeo odmotavati platno koliko treba za jedan turban. Kad je došao do pola zahvalio sam se jer niti s polovinom materijala ne bih znao što započeti budući da je za pravi turban potrebno sedam i pol metara pamučnog platna. Hram Sikha je mjesto gdje je smještena knjiga. Nema svećenika, svatko može čitai s tim da su neki posebno podučeni da čitaju i tumače knjige. Zlatni hram u Amritsaru sagradio je Arjan peti guru krajem šesnaestog stoljeća. Za Sikhe je ovaj hram dvor gospodara. U knjigama su sakupljene himne mistika. Himne se pjevaju od jutra do večeri. Zlatni hram nalazi se u umjetnom jezeru - bazenu. Amritsar znači jezero nektara i po tome je grad dobio ime. U sklopu hrama je i zlatom pokrivena Akal Takht koja je političko središte u kojoj se donose sve važne odluke. Zlatni hram primjer je jedinstva političke i vjerske moći. U sukobima koji su izbili 1984. godine ubijeno je tisuće Sikha. Indijska je vojska te godine okupirala Zlatni hram u Amritsaru ugušivši pobunu koja je imala za cilj političko osamostaljivanje Punjaba. U hram se ulazi bos, obavezno se mora stati u plitki bazen s vodom i pokriti kosu na glavi, muškarci i žene i to bilo čime, obično malom trokutaskom maramom, ako niste Sikh s pravim turbanom na glavi. Moja je marama bila crna s natpisom Golden Temple.

Temeljna pravila ponašanja su vjernost i moralno ponašanje, ne smiju šišati kosu i brijati bradu, moraju izbjegavati blud i duhan, ne smiju jesti meso životinja ubijenih na muslimanski način. Izuzetno srdačni, gostoljubivi i brižni domaćini. Dolazak guvernera Punjaba gospodina Chhibbera na Guru Naka Dev Sveučilište u Amritsaru bio je praćen neviđenim mjerama sigurnosti. Pismeni poziv na večeru u Lumbsden Clubu utemeljenom 1909. bio je dokaz usvojenih imperijalnih - britanskih - obrazaca ponašanja.Na Britance upadljivo podsjećaju i školske zgrade koje su spoj britanske arhitekture i lokalnih graditeljskih uzora. Ali one strše ostajući izdvojene u tkivu graditeljskog nasljeđa. Češće se vide škole, bolje rečeno školska dvorišta u kojima se podučavaju dječica koja sjede na prašnjavoj zemlji gledajući školsku ploču oslonjenu na drvenom tronošcu.

Putujući Indijom shvatio sam zorno zašto je otkrivena Amerika i Indijanci. Sasvim odgovorno tvrdim da je otkrivena radi ljepote tekstila i radi one duboke ljudske potrebe da se bude različit, da se bude najljepša(-i). Šarena retrospektiva Missonia u Firenzi 1994. pod nazivom Missonologia blijeda je kopija onog što vidjeh na poljima, gradilištima, u gradovima, selima, a da ne govorimo o damama iz viših slojeva koje našetavaju Indijom sarije božanstvene ljepote. Svila je u Rim dospjela u prvom stoljeću prije nove ere preko Burme, ali i morskim putem odvijao se saobraćaj između južne Kine i sjeverne Indije. Na svilu je u Indiji skrenuo pažnju Panini u IV stoljeću prije nove ere. Nakon misija Ciang Cijana otvaraju se putevi za središnju Aziju što je pogodovalo razvoju trgovine s Indijom. Aristid u Pohvali Rimu napisaše da tovari što su lađama stizali iz Indije u tako velikoj količini da čovjek pomisli kako je u tim zemljama ostalo samo golo drveće i da njihovi žitelji ako žele nabaviti vlastite proizvode moraju doći ovamo u prošnju. Strašna želja za raskoši navela je najprije žene, a sada i muškarce da nose tkanine koje više ističu oblik tijela nego što ga skrivaju. Iz Indije stižu začini, kao što su oraščić, cimet, đumbir i mnogi drugi. Na Tibetu u napuštenom gradu Miranu koji je bio tvrđava do IV stoljeća u arheološkim istraživanjima otkrivene su slike s jasnim grčkim, rimskim, indijskim i mezopotamskim utjecajima. A zahvaljujući Marinu Držiću na jednoj od maškaranih zabava održanoj u Dubrovniku 1. ili 8. veljače 1551.godine pojavio se i Negromant od Velicijeh Indija.

Putujući Indijom mora se neprestano razmišljati o siromaštvu. Stalno me je prožimao nemir i dvojba da li vjerovati Camusu da Sizifa treba zamišljati sretnim. Buda je počeo razmišljati o patnji i periodu ponovnih rađanja, odolijevajući sotoninim iskušenjima uspio je dostići savršenu mudrost: ako se ukloni žudnja za postojanjem, samim tim biva uklonjena i sveopća patnja. Indija ne gradi potemkinova sela, ona pokazuje svoje siromaštvo, svoju utrobu onakvu kakva je, iskreno, za meno osobno bolno. Milijuni žive u uvjetima, na koje bi se da u njima žive psi u Europi ili Americi, sasvim opravdano obrušio gnjev društava za zaštitu životinja. Indija ne skriva poluotvorene kanalizacijske sustave u centru grada, ona pokazuje svoje otpatke, ona javno vrši nuždu...Indija na javnim mjestima pokazuje i svoje mrtve, omotane pamučnom tkaninom, na bambusovim nosilima. Treba zastati i spuštene glave možda treba u mislima prozboriti ono što i mi u tim prigodama kažemo, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.

Vrijednost ljudskog života i vrijednost rada teško su spoznatljive kategorije. Duboko mi se urezala usporedba koju je u knjizi Mit o mašini dao Lewis Mumford. Jedan od prekrasnih tepiha koji danas prekriva cijeli zid u Victoria and Albert Museum u Londonu uzeo je životni vijek nekom hramskom robu koji ga je istkao. Ali taj rob bio je umjetnik i unutar svoje umjetnosti uživao je u slobodi stvaranja. Završivši posao s ponosom je na remek djelo utkao svoje ime. Nije izgubio ni svoj identitet ni samopoštovanje: imao je pokazati nešto u zamjenu za svoj radni vijek. Hina je 16. siječnja 1999. prenijela vijest da je u Afganistanu Muhamedu Jakubu amputirano zbog krađe lijevo stopalo. Jakub je opetovani prijestupnik kojem su već amputirane desna ruka i stopalo. Jakub je ovaj put kažnjen jer je ukrao tri saga u vrijednosti od 200 američkih dolara...

Na odlasku iz Punjaba govorio sam se da ću kraj boravka u Indiji provesti via Agra, u državi Uttar Pradesh. A tako je zapravo i bilo, odlučih preko New Delhia poći do Agre. Na tom se putu nalazi i Vrindavan, rodno mjesto Krisne prije tisuću godina. Via Agra znači State transport po cijeni od 70 rupija, desetak kuna, tristopedeset kilometara za pet sati vožnje, i nešto što se ne da opisati jer se valjda na završetku puta u mozgu automatski aktivira komanda: delete file. Gledajući kasnije kartu shvatio sam da sam zapravo putujući od pakistanske granice do Agre prošao dobar dio glavne Indijske povijesne prometne arterije koja je povezivala Peshavar i Calcutu. Ta je prometna arterija bila svjedokom osvajanja, ali i protoka religija, kultura i utjecaja. I na kraju puta konačno Hotel, s velikim slovom, eksteritorijalna oaza zapadne civilizacije. Stigoh u Agru ili grad Taj-a.

Agra je doživjela procvat za najvećeg mogulskog vladara Akbara rođenog 1542. Akbar je bio na vlasti od trinaeste godine života isprva kao guverner Punjaba, a zatim vladar do 1605. Protegnuo je vlast na gotovo čitav potkontinent. Uspio je osigurati lojalnost različitih religijskih zajednica, učvrstio centralnu upravu, porezni sustav. Navodi se da je bio tolerantan prema drugim relgijama. Na dvor je pozvao i misionare isusovce. Glavni grad nestvarne ljepote Fatehpur Sikri izgrađen je 1570., a napušten već 1586. Agra Fort također je dao sagraditi veliki mogul Akbar. U arhitekturi tog razdoblja zamjetan je spoj hinduske i muslimanske tradicije. Akbar je pozivao i primao na dvor i europske umjetnike. Iako nepismen podržavao je umjetnike, književnike tako da je njegov dvor bio okupljalište intelektualaca. Podrijetlom je objedinjavao turske, mongolske i iranske korjene. Preci su mu bili Džingis kan i Timur Timerlen.Bračnim je vezama učvršćivao državu. U Fatehpur Sikri nalazi se i dom jedne od Akbarovih supruga, Marije koja je bila katolkinja, iz portugalske kolonije Goa. S lokalnim je hindu vladarima održavao suživot. Velebna Akbarova grobnica nalazi se u Sikandri nedaleko Agre.

Šah Jahan dao je izgraditi Taj Mahal ili ljubavna pjesmu u mramoru voljenoj Mumtaz Mahal. Taj Mahal nalazi se na obali svete rijeke Yamuna. Građen je od 1632 do 1648. Trebalo je dovesti, organizirati i nahraniti dvadeset tisuća ljudi da ga dovrše za manje od dvadeset godina. Na mnogo se mjesta pored puteva vidi kako se radi cigla, rukom se oblikuje zemlja, zatim se suše na suncu i kasnije valjda peku u pećima. Većina reprezentativnih građevima iz tog razdoblja građena je od cigle, a zatim oblagana mramornim bijelim pločama. Neki su spomenici poput Taj Mahala i Itimadu’d-daula ukrašavani prekrasnim raznobojnim intarzijama od mramora i polu dragog kamenja.

Na prospektu piše da je Taj Mahal nekopirljiva poema u bijelom mramoru, najdivniji iskaz ljubavi vladara prema njegovoj voljenoj kraljici. Tako savršenih, tako skladnih proporcija da se zaista može reći da su ga gradili giganti, a ukrašavali draguljari.U Agri je i Itimadu’d-daula ili “Baby Taj”, kojeg je dao izgraditi od 1622. Šah Jahan u slavu svog oca, ali i njegova konja koji je pokopan pored vladara. Nedaleko Agre u tijeku je izgradnja mramornog hrama Samadhi u Soambiaghu. Treba posjetiti to mjesto jer kao da se vratite unazad nekoliko stotina godina kada je Agra bila veliko gradilište. Način gradnje ostao je isti, skele od grana povezane špagom, zidovi od cigle, i klesari koji po godinu dana klešu jedan kapitel od mramora.

Ljudi koji žive u Indiji obožavaju idole, najviše vola jer kažu da je veoma koristan. Nitko od njih ne bi pristao da jede njegovo meso, niti bi prihvatio da ga ubije, napisao je Marko Polo. Ali od njegovog se izmeta rukom još i danas prave pogače koje se suše na suncu i koje služe za krčkanje iliti slow cooking. Marko Polo je zapisao i da kada idu u rat toliko vjeruju u vola da uzmu sa sobom malo volove dlake vjerujući da će svatko onaj koji je ima iz rata doći neozlijeđen.Putevi kojima je putovala roba bili su i putevi prenošenja i širenja religija. Ponikao u Indiji, budizam je od svih stranih religija najdublje prodro u Kinu. Trgovina, ali i ratovi, razaranja i osvajanja donosili su procvat kultura i prožimanje utjecaja koji su predstavljali nešto novo, do tada neviđeno. Indijska nam je civilizacija dala Vedantizam kao jedan od najstarijih religijskih pravaca. Dala nam je Sanskrt kao osnovu indoeuropske obitelji jezika kojoj danas u svijetu pripada četrdesetsedam posto stanovništva. Tim su prostorima prošli Arijci. Arya na Sanskrtu znači gospodin. Arijac u širem smislu znači pripadnik bilo kojeg indoeuropskog naroda. Nacizam koristi termin za označavanje nesemita, nežidova. Svastika je jedan od hinduskih religioznih znakova koji označuje sunce i plodnost. Prema Milovanu Gavazziu glavni i prema svima ostalima najčešći ornamentalni motiv hrvatskih uskršnjih šarenih jaja bio je kukasti križ - svastika. Podrijetlo se ne može pouzdano odrediti...

Indija nam je poklonila prefiks Indo (-europski) za oznažavanje tako velikih, bitnih i gotovo zaboravljenih stvari.

Pitanje je treba li u Indiju poći baš u vrijeme pred Božić? Naime, prizori jaslica “u živo” ruše idealiziranu sliku koju od djetinjstva gradimo o tom događaju...Deve,tamnoputi pastiri u širokim haljama pokrivene glave, ovce, nestvarni gradovi od crvenog pješčenjaka u daljini, sve je to savršeno vjerna kopija naših božićnih scenarija, ali u prirodnoj velični, s pravim ljudima,s prirodnim mirisima, odnosno smradom. Ima danas jedna nova riječ koja savršeno pojašnjava tu pojavu: spoznali smo naime isprva virtualni svijet... pa čovjek treba otputovati u Indiju da bi doživio nevirtualni svijet.

izvor