Gorko grožđe

Zbog krize i recesije koja je uvjetovala manju potrošnju vina, pelješki vinogradari dovedeni su na rub opstanka. Kažu da su primorani kvalitetni postup dati u bescjenje za sedam kuna po kilogramu ili ga baciti u more.

Za ovakvo katastrofalno stanje i niske cijene grožđa pelješki vinogradari optužuju privatne vinarije koje diktiraju otkupne cijene, ali i uvozne lobije koji grožđe i vino uvoze iz Makedonije da bi ga prepakirali i prodavali kao pelješko.
Zadruge pune problema
Iako posljednjih godina vinarije na Pelješcu niču kao gljive poslije kiše, privatni vinari otkupljuju tek neznatne količine dingača i postupa, dok ostatak otkupljuju dvije zadruge Postup u Donjoj Bandi i Dingač u Potomju.

Međutim, neriješena vlasnička struktura u zadrugama, kašnjenje isplata grožđa još iz berbe 2008. uvjetovali su monopol privatnih vinara, koji s obzirom na veliku ponudu snižavaju cijene dingača i postupa.

- Zašto privatni vinari dogovaraju i diktiraju otkupne cijene grožđa, kada se zna da otkupljuju samo tri posto uroda - pita se vinogradar Željko Škoro, naglašavajući da unatoč niskim cijenama grožđa vinari ne spuštaju cijene vina, koje je jednostavno preskupo za krajnje potrošače.

Ovakvo stanje na Pelješcu neodrživo je, poglavito kada se zna da jedna loza na kamenitim padinama daje manje od pola kilograma grožđa, pa stoga prošlogodišnje cijene od 25 kuna za kilogram dingača i postupa nisu bile nerealne.

Ovogodišnja jematva je iznimno loše započela za pelješke vinogradare, pritisnute visoki troškovima repromaterijala, zaštitnih sredstava i vlastitog rada, koje su uložili u svoje vinograde. Mnogi od njih podigli su i kredite za sadnju novih vinograda na osunčanim kamenitim padinama nedaleko od mora.
Strah od dužničkog ropstva
Stoga se boje dužničkog ropstva, jer već sada nemaju novca za plaćanje režija i sve većih troškova svakodnevnog života. S cijenom od petnaest kuna za kilogram dingača, koliko im nude vinarije i zadruge, na jednom čokotu mogu zaraditi tek 7,5 kuna, što je ispod svake granice rentabilnosti.

- Ako se ovakva politika nastavi, Pelješac će se ponovno iseljavati - smatra vinogradar Tonči Baničević, koji na svojih deset tisuća čokota postupa planira ubrati oko 2,7 tona kvalitetnoga grožđa.

– Mladi ne mogu živjeti od rada u vinogradu. Sadašnje stanje je najgore u posljednju stotinu godina. I država i vinarije poticale su sadnju vinograda na Pelješcu, da bi se sada došlo u situaciju da se grožđe otkupljuje po bagatelnoj cijeni - kazat će Baničević.

Vinogradar i vinar iz Pijavičinog Goranko Poljanić glavni problem vidi u nekontroliranu uvozu i plasmanu vina, zbog čega su u domaćim vinarijama ostale velike zalihe.

- Vinarije diktiraju tempo otkupa. Propašću vinarija propadaju i proizvođači grožđa, a u tom lancu najviše stradavaju oni najmanji. Suosjećam s ljudima koji daju grožđe u bescjenje - kazao je Poljanić, koji drži da bi se u rješavanje ovih problema trebala uključiti državna administracija kako se makedonsko vino ne bi prodavalo pod pelješki plavac mali.

Autor: Stanislav SOLDO