Ekološki uzgoj vinove loze

Ekološkom uzgoju posljednjih desetljeća daje se prednost pred konvencionalnim i integriranim načinima proizvodnje u svim tradicionalno vinogradarskim zemljama. Nasuprot tom europskom, a i svjetskom trendu, u Hrvatskoj je u sustavu ekološke proizvodnje svega 308 ha pod vinovom lozom. Žitelje Zadarske županije veseli činjenica da je veći dio tih površina upravo u našoj županiji (preko 80 ha).
Tko su naši ekološki vinogradari?
Najekološkije mjesto u Hrvatskoj, mjesto s najvećim brojem ekoloških proizvođača je Ravnokotarski, drevni Nadin. Željko, Mile i Slavko Vrsaljko, Božo, Ljubo, Martin, Veselko i Marko Glavić, Šime i Joso Škaulj,Ante Šestan, Milenko Nimčević,Lubo Brzoja i Živko Vinketa, njih 14 proizvođača na gotovo 50 ha proizvode vinsko grožđe po ekološkim principima, bez uporabe mineralnih gnojiva i kemijskih zaštitnih sredstava, a kontrolirano od strane ovlaštenih nadzornih stanica.

U prilog kvalitete ovih vina govori i činjenica da su čak tri vina dobila oznaku „vrhunsko vino" („Nadinska rana" Željka Vrsaljka te „Cabernet sauvignon" i „Merlot" Šime Škaulja).

Iz vinograda Bože Bačića u Podgrađu, nadomak Benkovca dolazi nam četvrto vino s oznakom „vrhunsko", a proizvodnja se odvija na gotovo 18 ha od samog početka po ekološkim principima. Rajko Arbanas u Smilčiću, PZ Maslina i vino u Tinju, te Jurjević vina d.o.o. na otoku Silbi također proizvode ekološko vinsko grožđe.
Što je osobitost ekološke poljoprivredne proizvodnje?
Ekološka ili organska poljoprivredna proizvodnja je zakonski definirana kao « Poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka i krajobraza, povećanje prinosa i otpornost biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva i sredstava za zaštitu bilja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima».

Upravo kemijska sredstva koja se koriste za borbu protiv bolesti i štetočina i uporaba mineralnih gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji su najveća smetnja održivom gospodarenju prirodnim resursima. Smanjenjem primjene pesticida, umjetnih mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede možemo Zemlju sačuvati za buduće naraštaje i konzumirati nadziran i označen proizvod.
Upisnik, čišćenje tla i nadzor
Sva ranije navedena gospodarstva koja su u sustav ekološke proizvodnje ušla upisom u Upisnik ekoloških proizvođača pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja morala su provesti 3 godine u tzv. «prijelazno organskoj - ekološkoj proizvodnji». Prijelazni period se određuje radi čišćenja tla, odnosno otklanjanja ostataka pesticida u tlu do pravilnikom određene prihvatljive razine i usvajanja agrotehnike ekovinogradarstva, jer samo u zdravom tlu raste zdrava biljka.

Stoga je kod ekološke proizvodnje nužno iz primjene isključiti ili staviti pod nadzor:
mineralna gnojiva i pesticide (klorirani ugljikovodici, organski fosfati i karbamati), poliklorirane bifenile, atrazinske herbicide);
teške metale i potencijalno toksične elemente (kadmij, živa, olovo, molibden, kobalt, nikal, bakar, krom i cink, ali i molibden, arsen, zlato, aluminij i dr.);
biostimulatore (hormonski preparati i tireostatici);
lijekove (antibiotici, sulfonamidi i druga kemoterapeutska sredstva u veterini);
nitrate i nitrite;
sjemenski odnosno sadni materijal proizveden na «konvencionalan» način;
genetski modificirane organizme (biljne i životinjske).
Gnojidba u ekološkom vinogradarstvu nema samo ulogu osigurati vinovoj lozi hranjiva nego i poboljšati plodnost tla poticanjem aktivnosti živih organizama u tlu na aktivnost. Osim zelene gnojidbe leguminozama, u ekološkom vinogradarstvu primjenjuje se gnojidba stajskim gnojem, kompostom, kominom, slamom, komercijalnim organskim gnojivima (uz suglasnost nadzorne stanice), morskim algama i proizvodima od algi, biodinamičkim i homeopatskim preparatima. Količina biljkama dostupnog dušika u tlu ne smije biti veća od 70 kg/ha godišnje, odnosno 150 kg/ha u trogodišnjem razdoblju. Mineralna gnojiva dopuštena za dopunsku gnojidbu su kameno brašno poznatog sastava, kalij-magnezij, ali uz prethodnu analizu i preporuke nadzorne stanice, sirovi fosfati poznatog podrijetla i sastava s dopuštenim sadržajem teških metala, sporo razgradivi gnojidbeni vapnenci (kalcijev karbonat, dolomitni vapnenac, vapnenci od školjki i algi) i magnezijski dodaci, mineralni kalij niskog sadržaja klora, magnezijska gnojiva i mikroelementi (elementi u tragovima). Od aktivatora kompostiranja dopušteni su mikrobiološki aktivatori, biodinamični i biljni pripravci (čajevi, ekstrakti).
Posebnosti gnojidbe i zaštite ekonasada
U ekološkom vinogradarstvu iako je zabranjena uporaba sintetičkih sredstava ne znači da nije dopušteno nikakvo „prskanje". Loza se može tretirati sredstvima koja jačaju nespecifičnu otpornost biljaka i agroekološkog sustava, a nisu izravno usmjerene protiv bolesti i organizama životinjskog podrijetla: biljni preparati (čajevi i ekstrakti), preparati od algi, propolis, mlijeko i proizvodi od sirutke, homeopatski i biološko-dinamički preparati.

Jedna od najznačajnijih mjera u regulaciji bolesti i štetnika u vinogradu obzirom na izraziti monokulturni karakter je povećanje broja i raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta pri čemu zatravljivanju pripada počasno mjesto. No, pri izboru zaštitnih sredstava bitno je odabrati ona koja ne narušavaju prirodnu ravnotežu u agroekološkom sustavu i ne opterećuju okoliš opasnim kemijskim tvarima.

Sigurnost i kvaliteta hrane je osnovni preduvjet za osvajanje ne samo domaćeg nego i globalnog tržišta, stoga pred nama stoji veliki izazov da krenemo od prijave postojeće ili nove proizvodnje nadzornoj stanici, a pritom ćemo se educirati i svladavati sve prepreke baš kao što to čine naši vinogradari sa početka priče.

Autor: Gordana Dragun