Miris novog automobila - ili ga volite ili ga mrzite

Gotovo svako ime u automobilskoj industriji koje drži do sebe ima poseban tim stručnjaka koji analiziraju i na kraju odobravaju mirise materijala iz novih automobila.
Svaki novi automobil miriše na poseban način. Radi se o specifičnom miris, jedinstvenoj kombinaciji još uvijek nestabilnih kemijskih sastojaka koje ispuštaju nova plastika, sintetičke presvlake sjedala, ljepilo, vinil i, ako ste imućniji, koža. Srećom proizvođači automobila naporno rade kako bi uklonili potencijalno štetne kemikalije i smanjili toksične mirise iz svojih vozila. Volvo, na primjer, ima stroge smjernice o tome kako eliminirati nezdrava ispuštanja kemikalija i ugljikovodičnih spojeva iz automobilskih materijala. U Volvu također žele da vam automobil miriše slatkasto. Hanna Sundquist je samo jedna od devet članova „tima njuškala", inženjera zaduženih za testiranje mirisa materijala u automobilima. Analiza emisija otkriva koje se supstance nalaze u zraku. „Pokušavamo reducirati mirise", objašnjava Sundquist. „Toleriramo određenu razinu mirisa sve dok se ona smatra ugodnom - točnije onakvom kakvu bismo htjeli imati u novim vozilima." Ona kaže da je kvaliteta mirisa stvar subjektivne procjene, nečije individualne percepcije određene supstance. „Ne postoji analitički instrument kojim bismo odredili miriše li nešto ugodno ili neugodno i koliko neugodno", objašnjava Sundquist. „Za takvu vrstu procjene potreban je ljudski nos."


Uzorci materijala koji se testira stavljaju se u staklene posude u kojima se podgrijavaju na temperaturi od 40 stupnjeva celzijevih tijekom 24 sata. Tim za mirise tada ocjenjuje ugodnost mirisa na skali od 1 (upadljivo osjetno) do 6 (nepodnošljivo). „Rezultat koji se odobrava ne smije premašiti ocjenu 3 (znatno osjetno, ali još uvijek ne nepodnošljivo)", precizira Sundquist. Ukupan miris automobila se ocjenjuje nakon što se zagrije na temperaturu od 65 stupnjeva Celzijevih kako bi se simulirao iznimno vruć ljetni dan u Europi.

Audi je, na primjer, osnovao šestočlani tim 'njuškala' još 1985. godine kako bi testirali kvalitetu mirisa drvenih i kožnih elemenata i sjedala, a testiranja su zaista stroga. Koža se reže u komade koji se stavljaju u staklenke i griju na 80 stupnjeva celzijevih - zatim svaki član tima iznosi svoju ocjenu. Audijev tim za mirise analizira preko 500 različitih komponenti iz interijera svakog pojedinog modela vozila i na kraju ocjenjuje ukupni miris svakog od njih. Kao što je slučaj kod bilo koga tko radi u industriji parfema i mirisa, ove njuške ne smiju jesti luk, ne smiju pušiti, ne smiju čak koristiti ni dezodoranse na poslu jer bi ih to moglo omesti u onome čime se bave.

I dok je jednima posao uklanjati mirise, drugima je posao upravo suprotno - stvarati mirise koji odgovaraju vašem raspoloženju ili ga poboljšavaju. Citroen nudi devet aroma u svojim modelima C3 i C4. Postoje posebne kasete koje možete staviti u raspršivač zraka koji će suptilno kabinu ispuniti anti-duhanskim mirisom (vrlo francuski) ili mirisom koji će vas oraspoložiti. Tvrtka Rinspeed predstavila je koncept Senso još 2005. godine - aroma vanilije i mandarine smiruje vozače, a budi ih uz miris citrusa i grejpa. Maybach pak nudi raspršivač od Swarovski kristala, Peugeot ima nekoliko mirisa za svoje modele 207 i 308, Fiat 500 također ima raspršivač, a Renault će u svojem Latitudeu imat čak dva.

Uz tako sofisticirane mirisne sustave tko bi još htio da mu 'mirisno drvce' visi na unutarnjem retrovizoru?

(metro-portal.hr)

Volim miris gotovo svega novog, najviše knjiga.

ne volim automobile za automobil nebi dao dinar a za dobar motor za motor bi dao do 20000 eura.